njemu dakle Šimun Petar daje znak da upita tko bi bio onaj o kojemu govori.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
njemu dakle Šimun Petar daje znak da upita tko bi bio onaj o kojemu govori.
Naslonivši se dakle onaj tako na Isusova prsa, govori Mu: "Gospodine, tko je?"
Odgovara Isus: "Onaj je kojemu ću Ja umočiti zalogaj i dati." Umočivši dakle zalogaj, uzima ga i daje Judi Šimuna Iškariotskoga.
I nakon zalogaja, tada uđe u onoga sotona. Govori mu dakle Isus: "Što činiš, učini brže."
A nitko od onih za stolom ne spozna ovo: radi čega mu reče.
Odgovara Isus: "Onaj je kojemu ću Ja umočiti zalogaj i dati." Umočivši dakle zalogaj, uzima ga i daje Judi Šimuna Iškariotskoga.
Isus odgovori: onaj je kome ja umočivši zalogaj dam. I umočivši zalogaj dade Judi Simonovu Iskariotskome.
ἀποκρίνεται οὖν ὁ Ἰησοῦς· ἐκεῖνός ἐστιν ᾧ ἐγὼ βάψω τὸ ψωμίον καὶ δώσω αὐτῷ. καὶ βάψας οὖν τὸ ψωμίον λαμβάνει καὶ δίδωσιν Ἰούδᾳ Σίμωνος Ἰσκαριώτου.
apokrinetai oun ho Iēsous ekeinos estin hō egō bapsō to psōmion kai dōsō autō kai bapsas oun to psōmion lambanei kai didōsin Iouda Simōnos Iskariōtou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovara taj Isus: Onaj jest kojemu ja umočit ću taj zalogaj dat ću. Umočivši dakle taj zalogaj uzima i daje Judi Šimuna Iškariotskoga."
1. Odgovara Izvornik: ἀποκρίνεται [apokrinetai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa medija/pasiva (deponentni), 3. lice jednine. Značenje: Pripovjedni prezent naglašava svečanost i neposrednost Isusova odgovora, koji se vjerojatno odvija jednako tiho i povjerljivo kao i učenikovo pitanje, budući da ostali za stolom nisu razumjeli što se događa.
2. kojemu ja umočit ću... dat ću Izvornik: ᾧ ἐγὼ βάψω ... δώσω [hō egō bapsō ... dōsō] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu jednine muškog roda, naglašena osobna zamjenica za 1. lice jednine u nominativu te dva glagola u futuru indikativa aktiva, 1. lice jednine, povezana bez veznika (asindeton) u ovom predanju teksta. Značenje: Naglašeno 'ja' (egō) ističe Isusov suverenitet: On nije bespomoćna žrtva urote, nego domaćin koji svjesno i slobodno daje znak te do posljednjeg trenutka pruža ruku zajedništva svojemu izdajniku.
3. taj zalogaj Izvornik: τὸ ψωμίον [to psōmion] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda s određenim članom; po tvorbi umanjenica od imenice psōmos (komad kruha). Značenje: Označava komadić kruha koji domaćin na svečanoj gozbi umače u zajedničku zdjelu s umakom (na pashalnoj večeri u haroset i gorko bilje) i pruža gostu kao izraz posebne časti, naklonosti i prijateljstva. Upravo tim činom najviše ljubavi ispunjava se proroštvo iz Psalma 41,10 o onome koji jede Njegov kruh.
4. Umočivši dakle... uzima i daje Izvornik: βάψας οὖν ... λαμβάνει καὶ δίδωσιν [bapsas oun ... lambanei kai didōsin] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda praćen zaključnim veznikom, nakon čega slijede dva glavna glagola u pripovjednom prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Značenje: Prelazak s participskog aorista ('umočivši') na prezente ('uzima i daje') usporava radnju i usmjerava svu pozornost na presudni trenutak predaje zalogaja, koji je za Judu posljednji poziv na obraćenje prije konačne odluke. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
- Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה) / Ioudas (Yehudah)] (osoba) Znači: Slavljen, onaj koji zahvaljuje Bogu Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehuda, izvedenog iz glagolskog korijena jada (slaviti, hvaliti, zahvaljivati) s teoforičnim elementom Božjeg imena.
- Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן) / Simōn (Shim'on)] (osoba) Znači: On je uslišao, slušanje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena šama (čuti, slušati, uslišati). Ovdje u genitivu označava Judina oca.
- Iškariotski [Ἰσκαριώτης (heb. אִישׁ קְרִיּוֹת) / Iskariōtēs (Ish Qeriyyot)] (ostalo) Znači: Čovjek iz Kerijota Tvorba: Najpouzdanije i najprihvaćenije tumačenje izvodi ovaj pridjevak iz hebrejskog izraza 'Iš Kerijot' (čovjek iz mjesta Kerijot u Judeji); u grčkom izvorniku stoji u genitivu jednine te se izravno slaže s imenom njegova oca Šimuna. Druga, manje sigurna tumačenja povezuju ga s aramejskim korijenom šekar (lažac, varalica) ili latinskim sicarius (bodežar).
Ovaj stih (Ivan 13,26) donosi jedan od najdubljih i najdramatičnijih trenutaka Posljednje večere. Isus svojeg izdajnika ne razotkriva grubom osudom, već činom koji je u bliskoistočnoj kulturi predstavljao vrhunski izraz počasti i prisnosti – davanjem osobnog, umočenog zalogaja (psōmion). Tim postupkom Isus demonstrira da ostaje vjeran svojoj ljubavi do samog kraja, pružajući Judi posljednju priliku za pokajanje i odustajanje od zlog nauma.
Istodobno, stih teološki naglašava Isusovu apsolutnu suverenost. On nije nadvladana žrtva, već Gospodin koji svjesno inicira događaje i predaje se. Judino primanje ovog zalogaja počasti, uz nepokajano srce, označava tragični klimaks njegove propasti, čineći izdaju još težom upravo zato što je usmjerena protiv bezuvjetne i opipljive božanske milosti.