Učenici gledahu jedni u druge, u nedoumici o kome govori.
Učenici gledahu jedni u druge, u nedoumici o kome govori.
Jedan od Njegovih učenika, kojega Isus ljubljaše, bijaše naslonjen na Isusovu krilu;
njemu dakle Šimun Petar daje znak da upita tko bi bio onaj o kojemu govori.
Naslonivši se dakle onaj tako na Isusova prsa, govori Mu: "Gospodine, tko je?"
Odgovara Isus: "Onaj je kojemu ću Ja umočiti zalogaj i dati." Umočivši dakle zalogaj, uzima ga i daje Judi Šimuna Iškariotskoga.
njemu dakle Šimun Petar daje znak da upita tko bi bio onaj o kojemu govori.
Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.
νεύει οὖν τούτῳ Σίμων Πέτρος καὶ λέγει αὐτῷ πυθέσθαι τίς ἂν εἴη περὶ οὗ λέγει.
neuei oun toutō Simōn Petros kai legei autō puthesthai tis an eiē peri hou legei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Namiguje dakle ovome Šimun Petar raspitati se tko bi bio o kome govori."
1. Namiguje dakle ovome Izvornik: νεύει οὖν τούτῳ [neuei oun toutō] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine, uz zaključni veznik i pokaznu zamjenicu u dativu jednine muškog roda. Riječ je o povijesnom prezentu kojim pripovjedač prošli događaj predočava kao da se odvija pred našim očima. Značenje: Glagol označava davanje znaka kimanjem glave, pogledom ili migom, bez riječi. Petar koristi diskretan znak jer zbog položaja za stolom ne može glasno pitati a da ostali ne čuju, no istodobno treba posredništvo učenika koji je najbliži Isusu.
2. raspitati se Izvornik: πυθέσθαι [puthesthai] Gramatika: Infinitiv aorista medija glagola koji je po obliku deponentan (ima medijsko-pasivne oblike, a aktivno značenje). Infinitiv ovdje izražava namjeru ili svrhu Petrova davanja znaka, a aorist usmjerenost na sam čin saznavanja. Značenje: Glagol znači 'istražiti', 'saznati ispitivanjem' ili 'raspitati se kako bi se došlo do točne informacije'. Odražava Petrovu poznatu gorljivost i nestrpljivu želju da se razriješi mučna neizvjesnost.
3. tko bi bio Izvornik: τίς ἂν εἴη [tis an eiē] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine uz modalnu česticu i glagol 'biti' u optativu prezenta, 3. lice jednine. Optativ s česticom tvori potencijalni oblik koji u neizravnom pitanju izražava duboku nesigurnost, nagađanje i oprez ('tko bi to uopće mogao biti'). Značenje: Rijetka i profinjena gramatička konstrukcija u Novom zavjetu koja savršeno oslikava unutarnju napetost: Petar ne pita tek za informaciju, nego izražava potpunu nevjericu da bi itko iz njihova kruga mogao učiniti takvo što.
4. o kome govori Izvornik: περὶ οὗ λέγει [peri hou legei] Gramatika: Prijedlog s odnosnom zamjenicom u genitivu jednine muškog roda i glagolom u prezentu aktivnom, 3. lice jednine. Odnosna rečenica pobliže određuje subjekt prethodnog upitnog izraza. Značenje: Ponavlja ključnu nedoumicu svih učenika iz 22. stiha, pokazujući kako Isusova proročka riječ ostaje u središtu njihove pažnje i traži razjašnjenje. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן) / Simōn (heb. Šim'on)] (osoba) Znači: Onaj koji čuje / Bog je uslišao Tvorba: Potječe od hebrejskog imena Šim'on, izvedenog iz glagolskog korijena šama (čuti, slušati, uslišati), dok je u grčkom jeziku pod utjecajem sličnog grčkog imena Simon (od pridjeva simos – tupast, plosnata nosa) dobilo oblik Σίμων. Promjena imena: Isus mu je pri prvom susretu (Iv 1,42) nadjenuo aramejsko ime Kefa (grč. Πέτρος – Petar, 'Stijena'), čime je označio njegovu buduću ulogu čvrstog temelja u zajednici učenika.
- Petar [Πέτρος (aram. כֵּיפָא) / Petros (aram. Kefa)] (osoba) Znači: Stijena, kamen Tvorba: Grčka imenica muškog roda Πέτρος (kamen, gromada, stijena) služi kao prijevod aramejskog nadimka Kefa (כֵּיפָא – stijena). Promjena imena: Novo ime koje je Isus dao Šimunu (Iv 1,42; Mt 16,18); u Ivanovu evanđelju redovito se navodi zajedno s izvornim imenom kao 'Šimun Petar'.
Ovaj stih (Ivan 13:24) majstorski prikazuje psihološku dramu i napetost koja je uslijedila nakon Isusove najave o izdaji na Posljednjoj večeri. Upotreba neverbalne komunikacije (Petrovo davanje znaka) ukazuje na zlokobnu tišinu i šok koji su obuzeli učenike, dok Petrov posredni pristup naglašava posebnu bliskost 'ljubljenog učenika' s Isusom.
Gramatička konstrukcija, posebice korištenje optativa potencijalnog ('ἂν εἴη'), savršeno hvata duboku neizvjesnost, nevjericu i strah među apostolima. Oni ne samo da ne znaju tko je izdajnik, već im je i sama pomisao da bi netko od njih mogao učiniti takvo što potpuno nezamisliva i neshvatljiva.