Jedan od Njegovih učenika, kojega Isus ljubljaše, bijaše naslonjen na Isusovu krilu;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jedan od Njegovih učenika, kojega Isus ljubljaše, bijaše naslonjen na Isusovu krilu;
njemu dakle Šimun Petar daje znak da upita tko bi bio onaj o kojemu govori.
Naslonivši se dakle onaj tako na Isusova prsa, govori Mu: "Gospodine, tko je?"
Odgovara Isus: "Onaj je kojemu ću Ja umočiti zalogaj i dati." Umočivši dakle zalogaj, uzima ga i daje Judi Šimuna Iškariotskoga.
I nakon zalogaja, tada uđe u onoga sotona. Govori mu dakle Isus: "Što činiš, učini brže."
Naslonivši se dakle onaj tako na Isusova prsa, govori Mu: "Gospodine, tko je?"
A on reče na prsi Isusove i reče mu: Gospode! ko je to?
ἀναπεσὼν οὖν ἐκεῖνος οὕτως ἐπὶ τὸ στῆθος τοῦ Ἰησοῦ λέγει αὐτῷ· κύριε, τίς ἐστιν;
anapesōn oun ekeinos houtōs epi to stēthos tou Iēsou legei autō kurie tis estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Naslonivši se dakle onaj tako na ta prsa toga Isusa govori njemu: Gospodine, tko jest?"
1. Naslonivši se Izvornik: ἀναπεσὼν [anapesōn] Gramatika: Particip drugog aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda. Označava jednokratnu, svjesnu kretnju koja izravno prethodi izgovaranju pitanja iz glavnog glagola. Značenje: Glagol opisuje zabacivanje glave unatrag ili naginjanje prema osobi na susjednom ležaju. Za svečanim stolom na kojem se ležalo na lijevom boku, učenik desno od Isusa spušta glavu unatrag izravno na Njegova prsa kako bi povjerljivo postavio pitanje.
2. dakle onaj tako Izvornik: οὖν ἐκεῖνος οὕτως [oun ekeinos houtōs] Gramatika: Zaključni veznik koji povezuje radnju s Petrovim prethodnim migom, pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda te prilog načina. Značenje: Prilog 'tako' ('upravo u tom položaju u kojem je već ležao') naglašava neposrednost i prirodnost geste, dok pokazna zamjenica ističe ljubljenog učenika kao posrednika između Petra i Isusa.
3. na ta prsa Izvornik: ἐπὶ τὸ στῆθος [epi to stēthos] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine srednjeg roda uz određeni član, čime se izražava smjer kretanja i oslanjanje na cilj. Značenje: Za razliku od prethodnog opisa gdje učenik općenito počiva u 'naručju' (kolpos), ovdje je riječ o konkretnom fizičkom dodiru prsnog koša. Taj položaj u Ivanovu evanđelju simbolizira najdublju prisnost, povjerenje i pristup Božjim tajnama, analogno onomu kako sâm Sin počiva u Očevu krilu.
4. govori njemu Izvornik: λέγει αὐτῷ [legei autō] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Značenje: Pripovjedni (povijesni) prezent unosi živost i dramatičnost u prizor Posljednje večere, stavljajući čitatelja u središte tihe, intimne komunikacije između učenika i Učitelja.
5. Gospodine, tko jest? Izvornik: κύριε, τίς ἐστιν [kurie tis estin] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, upitna zamjenica u nominativu jednine i glagol biti u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Izravno, kratko i šaptom izgovoreno pitanje odražava povjerenje učenika koji ne pita s tjeskobom 'Jesam li ja?', nego u ime apostolske zajednice traži od Gospodina otkrivenje istine o izdajniku. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 13,25) oslikava jedan od najintimnijih trenutaka u Novom zavjetu, prikazujući duboku duhovnu i relacijsku bliskost između Isusa i 'učenika kojeg je ljubio'. Fizička gesta naslanjanja na Isusova prsa nije samo puki povijesni detalj o načinu rimskog blagovanja (triclinium), već nosi snažnu teološku težinu. Kao što je Isus u Očevom krilu i iz te intimnosti ga objavljuje svijetu (Iv 1,18), tako se ovaj učenik nalazi na Isusovim prsima, postajući povlašteni primatelj najdubljih božanskih tajni i objave.
Kroz dramatičnu upotrebu povijesnog prezenta i izraza dubokog strahopoštovanja ('Gospodine'), ovaj stih oštro kontrastira ljubav i odanost ljubljenog učenika s nadolazećom mračnom stvarnošću Judine izdaje. Tekst nadilazi samo sjećanje na povijesni događaj te služi kao paradigma pravog učeništva, pozivajući svakog vjernika na istu razinu intimnosti, hrabrosti i potpunog povjerenja u odnosu s Kristom, posebice u vremenima neizvjesnosti i kušnji.