Ne govorim o svima vama; Ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: 'Koji blaguje Moj kruh, podiže na Mene petu svoju.'
Ne govorim o svima vama; Ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: 'Koji blaguje Moj kruh, podiže na Mene petu svoju.'
Od sada vam govorim prije negoli se dogodi, da vjerujete, kada se dogodi, da Ja Jesam.
Amen, amen, kažem vam: tko prima onoga koga god pošaljem, Mene prima; a tko Mene prima, prima Onoga koji Me posla."
Rekavši ovo, Isus bi potresen duhom te posvjedoči i reče: "Amen, amen, kažem vam da će Me jedan od vas izručiti."
Učenici gledahu jedni u druge, u nedoumici o kome govori.
Amen, amen, kažem vam: tko prima onoga koga god pošaljem, Mene prima; a tko Mene prima, prima Onoga koji Me posla."
Zaista, zaista vam kažem: koji prima onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene, prima onoga koji me posla.
ἀμὴν ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ὁ λαμβάνων ἄν τινα πέμψω, ἐμὲ λαμβάνει· ὁ δὲ ἐμὲ λαμβάνων, λαμβάνει τὸν πέμψαντά με.¶
amēn amēn legō humin ho lambanōn an tina pempsō eme lambanei ho de eme lambanōn lambanei ton pempsanta me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amen, amen govorim vama: koji prima kojega god pošaljem, mene prima; a koji mene prima, prima poslavšega mene."
1. Amen, amen Izvornik: ἀμὴν ἀμὴν [amēn amēn] Gramatika: Neprevedena hebrejska čestica potvrđivanja (od korijena 'aman' – biti čvrst, pouzdan, istinit), udvostručena radi najvišeg stupnja svečanog naglašavanja. Značenje: Dvostruki 'amen' jedinstvena je značajka Isusova govora u ovom evanđelju. Dok su proroci govorili 'Tako govori Gospodin', Isus svojim vlastitim autoritetom jamči apsolutnu istinitost i obvezatnost onoga što slijedi.
2. koji prima kojega god pošaljem Izvornik: ὁ λαμβάνων ἄν τινα πέμψω [ho lambanōn an tina pempsō] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva (ὁ λαμβάνων) označava svakoga tko u bilo kojem trenutku vrši radnju primanja. Uopćena čestica ἄν s neodređenom zamjenicom u akuzativu (τινα) i konjunktivom aorista (πέμψω) tvori pogodbeno-odnosni sklop koji obuhvaća bilo kojeg budućeg poslanika. Značenje: Nakon bolne najave izdaje, Isus potvrđuje da poslanje njegovih učenika nije propalo. Uspostavlja se pravno-teološko načelo poslanstva (hebr. šaliah): poslanik u potpunosti zastupa onoga koji ga šalje.
3. prima poslavšega mene Izvornik: λαμβάνει τὸν πέμψαντά με [lambanei ton pempsanta me] Gramatika: Glavni glagol u prezentu indikativa (λαμβάνει) ima za objekt određeni član u akuzativu jednine s participom aorista aktiva (τὸν πέμψαντα – 'onoga koji je poslao'). Aorist participa ukazuje na temeljni čin Očeva slanja Sina u svijet. Značenje: Ovime se zatvara neprekinuti lanac zajedništva i autoriteta: prihvaćanje poniznog Kristova poslanika izravno je prihvaćanje samoga Krista, a po Kristu i samoga Boga Oca koji ga je poslao.
Ovaj stih (Ivan 13:20) izražava temeljno teološko načelo duhovnog zastupništva, jedinstva i poslanja. Isus jasno uspostavlja neraskidiv lanac prisutnosti: Bog Otac šalje Sina (Isusa), a Sin šalje svoje učenike. Prema tome, stav koji ljudi zauzmu prema Kristovim poslanicima izravno odražava i definira njihov stvarni odnos prema samom Kristu te, u konačnici, prema Bogu Ocu.
Ovakva izjava služila je kao snažno ohrabrenje i utjeha učenicima u trenucima neposredno prije Isusove muke. Isus je time njihovoj budućoj misiji dao neizmjerno teološko dostojanstvo. Biti Kristov poslanik znači nositi Njegovu stvarnu prisutnost u svijet, stoga svako iskreno prihvaćanje Njegovih glasnika postaje čin spasonosnog prihvaćanja samoga Boga.