Isus dakle više ne hođaše javno među Židovima, nego ode odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i ondje ostade s učenicima.
A bijaše blizu Pasha židovska, i uziđoše mnogi iz kraja u Jeruzalem prije Pashe da očiste sami sebe.
Tražahu dakle Isusa i govorahu među sobom stojeći u Hramu: "Što vam se čini? Zar nikako neće doći na blagdan?"
A veliki svećenici i farizeji bijahu dali zapovijedi da, ako tko sazna gdje je, prijavi, kako bi Ga uhvatili.
Tražahu dakle Isusa i govorahu među sobom stojeći u Hramu: "Što vam se čini? Zar nikako neće doći na blagdan?"
Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
ἐζήτουν οὖν τὸν Ἰησοῦν καὶ ἔλεγον μετ᾽ ἀλλήλων ἐν τῷ ἱερῷ ἑστηκότες· τί δοκεῖ ὑμῖν, ὅτι οὐ μὴ ἔλθῃ εἰς τὴν ἑορτήν;
ezētoun oun ton Iēsoun kai elegon met᾽ allēlōn en tō hi'erō hestēkotes ti dokei humin hoti ou mē elthē eis tēn he'ortēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tražahu dakle [tog] Isusa i govorahu među sobom u [tom] hramu stojeći: Što čini se vama, da nikako ne dođe na [taj] blagdan?"
1. Tražahu ... i govorahu Izvornik: ἐζήτουν ... καὶ ἔλεγον [ezētoun ... kai elegon] Gramatika: Dva glagola u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice množine. Imperfekt zorno prikazuje trajnu, ponavljanu radnju: hodočasnici su neprestano pogledom tražili Isusa i međusobno živo raspravljali. Značenje: Traženje Isusa u Ivanovu evanđelju često ima dvostruki predznak: od znatiželje mnoštva do neprijateljske potrage vlasti, stvarajući atmosferu napetog iščekivanja uoči blagdana.
2. među sobom Izvornik: μετ᾽ ἀλλήλων [met᾽ allēlōn] Gramatika: Prijedlog s uzajamnom (recipročnom) zamjenicom u genitivu množine muškog roda. Značenje: Naglašava prigušeno, uzajamno došaptavanje i razmjenu mišljenja među skupinama hodočasnika koji su već čuli za napetost između Isusa i poglavara.
3. u [tom] hramu stojeći Izvornik: ἐν τῷ ἱερῷ ἑστηκότες [en tō hi'erō hestēkotes] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine srednjeg roda praćen participom perfekta aktiva u nominativu množine muškog roda. Perfekt ovog glagola ima prezentsko značenje ('stajati'), a particip označava istovremenu okolnost uz glagol 'govorahu'. Značenje: Imenica označava cjelokupno hramsko područje s trijemovima i predvorjima (za razliku od samog svetišta), koje je bilo središnje mjesto okupljanja, javnih rasprava i Isusova dotadašnjeg poučavanja.
4. Što čini se vama Izvornik: τί δοκεῖ ὑμῖν [ti dokei humin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda, glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, te osobna zamjenica u dativu množine. Značenje: Uobičajeni idiom u grčkom jeziku kojim se traži tuđe mišljenje ili procjena o nekoj neizvjesnoj situaciji; ovdje uvodi glavno pitanje koje zaokuplja sve prisutne.
5. da nikako ne dođe Izvornik: ὅτι οὐ μὴ ἔλθῃ [hoti ou mē elthē] Gramatika: Veznik praćen dvostrukom negacijom i glagolom u aoristu konjunktiva aktiva, 3. lice jednine. Dvostruka negacija uz aorist konjunktiva predstavlja najsnažniji mogući oblik nijekanja buduće radnje u grčkom jeziku, koji ovdje u upitnoj rečenici izražava snažnu sumnju ('zar zbilja nikako neće doći?'). Značenje: Mnoštvo smatra gotovo nemogućim da se Isus pojavi u Jeruzalemu zbog smrtne opasnosti koja mu prijeti, čime njegov skori, kraljevski ulazak u grad postaje još dramatičniji dokaz njegove božanske slobode i hrabrosti. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשׁוּעַ Yehoshua) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (11:56) majstorski prikazuje napetu i dramatičnu atmosferu u Jeruzalemu neposredno prije Isusove muke. Mnoštvo hodočasnika okupljeno u hramu neprestano Ga traži i međusobno raspravlja o Njegovom dolasku, posve svjesno smrtne opasnosti koja Mu prijeti od strane vjerskih vođa. Snažna dvostruka negacija u njihovom pitanju ("ne ne dođe") otkriva njihovo uvjerenje da Isus, iz pukog straha za vlastiti život, nikako neće prisustvovati Pashi.
Teološka dubina ove scene krije se u ironiji ljudskog neznanja nasuprot božanskom planu. Dok se svjetina pita hoće li Isus izbjegavati Jeruzalem, On namjerno i odlučno korača u samo središte opasnosti. Isus ne dolazi u Jeruzalem samo kako bi proslavio blagdan, već On dolazi postati blagdanom. Njegov dolazak vrhunac je poslušnosti Očevoj volji u kojem On, kao savršeno i bezgrešno pashalno Janje, dragovoljno prinosi sebe za spasenje čitavog svijeta.