To reče, i poslije toga govori im: "Lazar, prijatelj naš, usnuo je; ali idem da ga probudim."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
To reče, i poslije toga govori im: "Lazar, prijatelj naš, usnuo je; ali idem da ga probudim."
Rekoše Mu dakle učenici: "Gospodine, ako je usnuo, ozdravit će."
A Isus bijaše govorio o smrti njegovoj; no oni pomisliše da govori o počinku sna.
Tada im dakle Isus reče otvoreno: "Lazar umrije.
I radujem se radi vas, da uzvjerujete, što ne bijah ondje; nego hajdemo k njemu."
A Isus bijaše govorio o smrti njegovoj; no oni pomisliše da govori o počinku sna.
A Isus im reče za smrt njegovu a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
εἰρήκει δὲ ὁ Ἰησοῦς περὶ τοῦ θανάτου αὐτοῦ· ἐκεῖνοι δὲ ἔδοξαν ὅτι περὶ τῆς κοιμήσεως τοῦ ὕπνου λέγει.¶
eirēkei de ho Iēsous peri tou thanatou autou ekeinoi de edoxan hoti peri tēs koimēseōs tou hupnou legei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše govorio pak onaj Isus o onoj smrti njegovoj; oni pak pomisliše da o onom počinku onog sna govori."
1. Bijaše govorio pak Izvornik: εἰρήκει δὲ [eirēkei de] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, praćen veznikom koji uvodi objašnjenje ili blagi kontrast. Pluskvamperfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti prije neke druge prošle radnje (u ovom slučaju prije nego što su učenici odgovorili). Značenje: Evanđelist ovim glagolskim vremenom naknadno pojašnjava pravi smisao Isusove prethodne izjave iz 11. stiha. Isusova je riječ od početka imala duboko, konačno značenje koje učenici u trenutku izgovaranja nisu prepoznali.
2. o onoj smrti njegovoj Izvornik: περὶ τοῦ θανάτου αὐτοῦ [peri tou thanatou autou] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice muškog roda uz određeni član i osobnu zamjenicu u genitivu jednine. Određeni član ističe konkretnu, stvarnu fizičku smrt koja se već dogodila. Značenje: Za Isusa nema nikakve dvojbe o stvarnosti Lazarova stanja – riječ je o potpunoj biološkoj smrti. U Ivanovu evanđelju Isus redovito govori duhovnim jezikom koji njegovi sugovornici shvaćaju previše prizemno i doslovno.
3. oni pak pomisliše Izvornik: ἐκεῖνοι δὲ ἔδοξαν [ekeinoi de edoxan] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu množine muškog roda, suprotni veznik i glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine. Zamjenica 'oni' naglašava udaljenost u razumijevanju između Isusa i učenika, a aorist bilježi njihov trenutni zaključak. Značenje: Glagol označava ljudsko mnijenje, pretpostavku ili privid koji se oslanja na površno zaključivanje. Učenici ostaju zarobljeni u zemaljskoj perspektivi, nesposobni prodrijeti u dubinu Kristovih riječi bez Njegova dodatnog otkrivenja.
4. o onom počinku onog sna Izvornik: περὶ τῆς κοιμήσεως τοῦ ὕπνου [peri tēs koimēseōs tou hupnou] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice ženskog roda (počinak, lijeganje na spavanje) na koju se veže genitiv imenice muškog roda (san), obje s određenim članom. Drugi genitiv pobliže određuje prvi, pojašnjavajući da je riječ o počinku koji se sastoji od običnog, naravnog spavanja. Značenje: Izraz precizno razdvaja metaforu od doslovnosti: dok je za Isusa 'usnuće' slika smrti iz koje On budi, za učenike je to tek naravni oporavak bolesnika. Njihov nesporazum proizlazi iz naravne ljudske sklonosti da se izbjegne suočavanje sa smrću i opasnošću povratka u Judeju.
5. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. U grčkom se u neupravnom govoru nakon glagola mišljenja u prošlom vremenu zadržava prezent koji bi stajao u izravnoj misli. Značenje: Zadržavanje prezenta živo dočarava trenutak u kojem učenici u svojim mislima tumače Isusove riječi. Time se čitatelja izravno uvodi u tijek njihove zablude prije nego što ih Isus suoči s golom istinom. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 11:13) služi kao klasičan primjer ivanovske ironije i teološkog nesporazuma. Oslikava dramatičan kontrast između Isusove božanske, sveznajuće perspektive i ograničenog, doslovnog zemaljskog shvaćanja njegovih učenika. Dok Isus govori o konačnoj stvarnosti smrti koju se sprema pobijediti, učenici njegove riječi svode na razinu uobičajenog iskustva fizičkog ozdravljenja i spavanja. Kroz ovaj nesporazum, evanđelist namjerno priprema čitatelja za vrhunac poglavlja - čudo Lazarovog uskrsnuća. Ovaj kontrast pokazuje da se dubina Kristovih riječi ne može uvijek dokučiti pukim ljudskim razumom, te priprema pozornicu za Isusovu direktnu i snažnu samoobjavu: on je jedini 'Uskrsnuće i Život' kojemu je i sama smrt samo privremeni san.