On skupi k sebi sinove Amonove i Amaleka, ode i potuče Izraela te oni zauzeše Palmov grad.
On skupi k sebi sinove Amonove i Amaleka, ode i potuče Izraela te oni zauzeše Palmov grad.
Sinovi Izraelovi služili su Eglonu, kralju Moaba, osamnaest godina.
Sinovi Izraelovi zavapiše Jahvi, te im Jahve podiže spasitelja, Ehuda, sina Gere, Benjaminovca, čovjeka ljevaka. Po njemu sinovi Izraelovi poslaše danak Eglonu, kralju Moaba.
Ehud napravi sebi mač s dvije oštrice, dugačak lakat, te ga pripasa ispod odjeće na svoje desno bedro.
I prinese danak Eglonu, kralju Moaba, a Eglon bijaše veoma debeo čovjek.
Sinovi Izraelovi zavapiše Jahvi, te im Jahve podiže spasitelja, Ehuda, sina Gere, Benjaminovca, čovjeka ljevaka. Po njemu sinovi Izraelovi poslaše danak Eglonu, kralju Moaba.
Potom vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu; i Gospod im podiže izbavitelja Aoda sina Gire sina Venijaminova, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše sinovi Izrailjevi po njemu dar Eglonu caru Moavskom.
וַיִּזְעֲקוּ בְנֵֽי יִשְׂרָאֵל אֶל יְהוָה וַיָּקֶם יְהוָה לָהֶם מוֹשִׁיעַ אֶת אֵהוּד בֶּן גֵּרָא בֶּן הַיְמִינִי אִישׁ אִטֵּר יַד יְמִינוֹ וַיִּשְׁלְחוּ בְנֵי יִשְׂרָאֵל בְּיָדוֹ מִנְחָה לְעֶגְלוֹן מֶלֶךְ מוֹאָֽב
va/i.yiz.'a.Ku ve.nei- Yis.ra.'El 'el- Yah.weh va/i.ya.Kem Yah.weh la./Hem mo.Shi.a' 'et- 'e.Hud ben- ge.Ra' ben- ha/y.mi.Ni 'ish 'i.Ter yad- ye.mi.N/o va/i.yish.le.Chu ve.nei- Yis.ra.'El be./ya.D/o min.Chah le./'eg.Lon Me.lekh mo.'Av
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zavapiše sinovi Izraela k Jahvi i podiže Jahve njima spasitelja Ehuda sina Gerina sina Jeminijca čovjeka sputanog ruke desne njegove i poslaše sinovi Izraela u ruci njegovoj dar Eglonu kralju Moaba."
1. i zavapiše Izvornik: וַיִּזְעֲקוּ [vayiz'aku] Gramatika: Glagol u obliku vayyiqtol (waw-konsekutiv s imperfektom), Qal, 3. lice množine od korijena זָעַק (za'aq). Ovaj glagolski oblik izražava radnju koja nastavlja pripovjedni niz u prošlosti. Značenje: Izražava glasan i očajnički krik naroda u nevolji i tjeskobi pod tuđinskim jarmom. Predstavlja prvu fazu obraćenja gdje narod spoznaje svoju nemoć i zaziva Božju intervenciju.
2. i podiže Izvornik: וַיָּקֶם [vayakem] Gramatika: Glagol u obliku vayyiqtol, Hiphil, 3. lice jednine od korijena קוּם (qum). Hiphil kauzativno znači 'uzrokovati da ustane' ili 'podići'. Značenje: Ukazuje na isključivu Božju inicijativu u oslobođenju naroda. Ljudi mogu samo vapiti, ali Bog je taj koji aktivno djeluje i postavlja vođu sposobnog donijeti spasenje.
3. spasitelja Izvornik: מוֹשִׁיעַ [moshiy'a] Gramatika: Particip aktivni, Hiphil, od korijena יָשַׁע (yasha'). Funkcionira kao imenica koja označava vršitelja radnje oslobađanja. Značenje: Duboko teološki pojam koji označava izbavitelja, no istovremeno ukazuje da je taj čovjek samo instrument; pravi i konačni Spasitelj Izraela uvijek ostaje sâm Jahve.
4. sputanog ruke desne njegove Izvornik: אִטֵּר יַד יְמִינוֹ ['iter yad yemiyno] Gramatika: Izraz u kojem je pridjev אִטֵּר ('iter) konstruktno vezan uz imenicu ruka (yad) i pridjev desni (yamin) sa sufiksom 3. lica jednine. 'Iter doslovno znači zatvoren, svezan ili sputan. Značenje: Ovaj idiom označava ljevaka, sugerirajući da mu je desna ruka 'sputana' ili neupotrebljiva za borbu. Ovaj detalj nije nedostatak, već providonosna Božja prednost koja Ehudu omogućuje da sakrije mač na desnom bedru i prevari stražare.
5. dar (danak) Izvornik: מִנְחָה [mincha] Gramatika: Imenica ženskog roda jednine. Uobičajeno se koristi za dar, žrtvu prinosnicu ili porez. Značenje: U ovom političkom kontekstu predstavlja ponižavajući prisilni danak koji Izrael mora plaćati moapskom kralju kao znak podložnosti. Ehud taj simbol podložnosti taktički pretvara u sredstvo oslobođenja. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / On se bori s Bogom Tvorba: Tvoreno od korijena שָׂרָה (sarah - boriti se, ustrajati) i אֵל ('el
- Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32:29 navodi se da je dobio to ime jer se borio s Bogom i ljudima i pobijedio. Promjena imena: Raniji oblik bio je Jakov (Ya'aqov). Ime mu je promijenio anđeo/Bog nakon cjelonoćnog hrvanja.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Najvjerojatnije izvedeno od starog semitskog korijena הָוָה (havah) ili הָיָה (hayah), što znači biti ili postojati. Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 Bog tumači svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh).
- Ehud [אֵהוּד / 'ehud] (osoba) Znači: Ujedinjen / Simpatizer Tvorba: Etimologija je nesigurna, ali se najčešće izvodi od korijena אָהַד ('ahad) što znači biti ujedinjen ili suosjećati.
- Gera [גֵּרָא / gera'] (osoba) Znači: Zrno / Gost Tvorba: Povezano s korijenom גרר za mjeru težine (zrno), ili s korijenom גור (g-w-r) koji označava nekoga tko boravi kao stranac.
- Benjamin [הַיְמִינִי / haymiyniy] (narod) Znači: Sin desnice / Sin juga Tvorba: Sastoji se od riječi בֵּן (ben - sin) i יָמִין (yamin - desna ruka ili jug). Tekst objašnjava: Jakovljeva žena Rahela na samrti je nazvala sina Ben-Oni (sin moje boli), ali mu je Jakov odmah promijenio ime u Benjamin. Promjena imena: Jakovljeva promjena iz Ben-Oni ('sin moje boli') u Benjamin preusmjerila je djetetov identitet iz tragedije majčine smrti u obećanje snage i očinske naklonosti.
- Eglon [עֶגְלוֹן / 'eglon] (osoba) Znači: Telić / Sličan teletu Tvorba: Tvoreno iz imenice עֵגֶל ('egel - tele) i deminutivnog ili opisnog sufiksa -on.
- Moab [מוֹאָֽב / mo'av] (pokrajina) Znači: Od oca Tvorba: Sastavljen od čestice מי (mi - od) i imenice אב ('av - otac). Tekst objašnjava: Postanak 19:37 pojašnjava da mu je to ime dala Lotova starija kći jer ga je začela sa svojim vlastitim ocem (incest).
Ovaj stih postavlja jasan teološki okvir čitave knjige Sudaca: ljudski grijeh i ropstvo rezultiraju vapajem naroda, na koji Bog suvereno i milosrdno odgovara. On ne napušta svoj narod, nego djeluje u povijesti podižući izbavitelja u pravom trenutku. Duboka literarna i teološka ironija prisutna je u činjenici da spasenje dolazi kroz 'sputanog' čovjeka, ljevaka iz plemena zvanog 'Sin desnice' (Benjamin).
Upravo ono što je moglo izgledati kao tjelesni nedostatak u tadašnjem ratničkom društvu, Bog pretvara u ključno oruđe oslobođenja. Ehud se suprotstavlja Eglonu, kralju čije ime aludira na 'utovljeno tele', noseći mu ponižavajući danak koji će se pretvoriti u smrtonosnu prevaru. Tekst poručuje da prava snaga i spasenje ne leže u ljudskim predispozicijama ni snazi, već u Bogu koji i iz naizgled slabih instrumenata crpi moć da spasi svoj narod.