Sinovi Izraelovi opet su činili zlo u očima Jahvinim, te Jahve ojača Eglona, kralja Moaba, nad Izraelom, zato što su činili zlo u očima Jahvinim.
Sinovi Izraelovi opet su činili zlo u očima Jahvinim, te Jahve ojača Eglona, kralja Moaba, nad Izraelom, zato što su činili zlo u očima Jahvinim.
On skupi k sebi sinove Amonove i Amaleka, ode i potuče Izraela te oni zauzeše Palmov grad.
Sinovi Izraelovi služili su Eglonu, kralju Moaba, osamnaest godina.
Sinovi Izraelovi zavapiše Jahvi, te im Jahve podiže spasitelja, Ehuda, sina Gere, Benjaminovca, čovjeka ljevaka. Po njemu sinovi Izraelovi poslaše danak Eglonu, kralju Moaba.
Ehud napravi sebi mač s dvije oštrice, dugačak lakat, te ga pripasa ispod odjeće na svoje desno bedro.
Sinovi Izraelovi služili su Eglonu, kralju Moaba, osamnaest godina.
I sinovi Izrailjevi služiše Eglonu caru Moavskom osamnaest godina.
וַיַּעַבְדוּ בְנֵֽי יִשְׂרָאֵל אֶת עֶגְלוֹן מֶֽלֶךְ מוֹאָב שְׁמוֹנֶה עֶשְׂרֵה שָׁנָֽה
va/i.ya.'av.Du ve.nei- Yis.ra.'El 'et- eg.Lon Me.lekh- mo.'Av she.mo.Neh 'es.Reh sha.Nah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I služili su sinovi Izraela Eglonu kralju Moaba osamnaest godina."
1. I služili su Izvornik: וַיַּעַבְדוּ [vaya'avdu] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu s vav-konsekutivnim (što mu daje značenje preterita/prošlosti), 3. lice množine. Korijen עָבַד ('avad) nosi značenje rada i služenja. Značenje: Riječ ima snažan teološki naboj jer obično označava bogoštovlje; namjerna je ironija teksta što Izraelci, umjesto da služe Jahvi, robuju i 'služe' stranom kralju zbog svog otpada od vjere.
2. sinovi Izraela Izvornik: בְנֵֽי יִשְׂרָאֵל [veney yisra'el] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus). Riječ 'ben' (sin) u množini postaje 'bney' kada se naslanja na imenicu koja slijedi. Značenje: Ovaj tehnički termin podsjeća na saveznički identitet naroda i njihovo podrijetlo od patrijarha. Njihov pad u ropstvo posebno je tragičan upravo zbog njihovog privilegiranog statusa Božjih odabranika.
3. kralju Moaba Izvornik: מֶֽלֶךְ מוֹאָב [melekh mo'av] Gramatika: Konstruktna sintagma sastavljena od imenice u jednini 'melekh' (kralj) usko vezane za vlastito ime Moab koje definira čiji je to vladar. Značenje: Moab je bio susjedni narod i čest neprijatelj. Podčinjavanje ovom moćniku pokazuje Božju stegovnu mjeru, čime se na određeni način suspendira teokratski ideal da jedino Jahve vlada u Izraelu.
4. osamnaest godina Izvornik: שְׁמוֹנֶה עֶשְׂרֵה שָׁנָֽה [shemone 'esre shana] Gramatika: Brojevni izraz sastavljen od brojeva 'shemone' (osam) i 'esre' (deset) za ženski rod, uz imenicu 'shana' (godina) u jednini, što je gramatički pravilo u hebrejskom za imenice uz brojeve iznad deset. Značenje: Precizno navedeno i dugo vremensko razdoblje svjedoči o težini i dugotrajnosti patnje kao posljedice grijeha. Bog dopušta dugu kušnju kako bi ih slomio i doveo do iskrenog pokajanja. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / On se bori s Bogom Tvorba: Ime je sastavljeno od hebrejskog glagolskog korijena שָׂרָה (sara - boriti se, ustrajati) i božanskog imena אֵל (El
- Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32:29 Jakov dobiva ovo ime uz objašnjenje: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio'. Promjena imena: Jakovu je promijenjeno ime u Izrael kao znak novog identiteta, Božjeg blagoslova i promjene karaktera nakon noćne borbe na Penuelu.
- Eglon [עֶגְלוֹן / 'eglon] (osoba) Znači: Mlado govedo / Tele Tvorba: Ime je izvedeno od imenice עֵגֶל ('egel - tele), uz dodatak uobičajenog afektivnog sufiksa -on. Smatra se da u kontekstu priče ima ironičan prizvuk jer se Eglon u nastavku opisuje kao iznimno debeo čovjek.
- Moab [מוֹאָב / mo'av] (narod) Znači: Od oca / Sjeme oca Tvorba: Pretpostavlja se da je ime tvoreno od prijedloga מֵ (me - od) i imenice אָב (av - otac). Tekst objašnjava: Postanak 19:37 izričito navodi da je Lotova starija kći nazvala svog sina Moab nakon što ga je začela incestom sa svojim ocem, čime ime doslovno opisuje njegovo podrijetlo.
Ovaj stih (Suci 3:14) sažima tipičan teološki obrazac prisutan u cijeloj Knjizi o Sucima: grijeh i otpadništvo naroda neumitno dovode do božanske kazne u obliku stranog jarma. Pokoravanje Izraelaca moapskom kralju Eglonu nije shvaćeno samo kao politički poraz, nego ponajprije kao duhovna tragedija. Narod koji je bio pozvan da služi isključivo živom Bogu (Jahvi) biva sveden na sramotno, ropsko služenje strancu.
Dugo razdoblje od osamnaest godina patnje naglašava težinu i stvarnost Božjeg suda. Ipak, to ropstvo ima svoju odgojnu svrhu; namjena mu je da slomi oholost naroda i natjera ga da ponovno zavapi Bogu za pomoć. Upravo takvo stanje postavlja povijesnu scenu za Božji spasonosni zahvat koji slijedi preko suca Ehuda, podsjećajući da saveznički odnos donosi blagoslov u poslušnosti, ali i strogu disciplinu u nevjeri.