Tada mu rekoše: "Reci Šibolet." A on reče: "Sibolet", jer nije mogao tako izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na jordanskim prijelazima. U to vrijeme pade četrdeset i dvije tisuće od Efrajima.
Tada mu rekoše: "Reci Šibolet." A on reče: "Sibolet", jer nije mogao tako izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na jordanskim prijelazima. U to vrijeme pade četrdeset i dvije tisuće od Efrajima.
Jiftah je sudio Izraelu šest godina. Zatim umrije Jiftah Gileađanin i bi pokopan u gradovima Gileada.
Nakon njega Izraelu je sudio Ibsan iz Betlehema.
Imao je trideset sinova i trideset kćeri koje je udao izvan svoje kuće. Trideset je pak kćeri doveo izvana za svoje sinove. Sudio je Izraelu sedam godina.
Umrije Ibsan i bi pokopan u Betlehemu.
Nakon njega Izraelu je sudio Ibsan iz Betlehema.
A poslije njega bi sudija Izrailju Avesan iz Vitlejema.
וַיִּשְׁפֹּט אַֽחֲרָיו אֶת יִשְׂרָאֵל אִבְצָן מִבֵּית לָֽחֶם
va/i.yish.Pot 'a.cha.Ra/v 'et- Yis.ra.'El 'iv.Tzan mi./Beit La.chem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sudio poslije njega Izrael Ibsan iz Betlehema."
1. I sudio Izvornik: וַיִּשְׁפֹּט [vayishpot] Gramatika: Waw konzekutivni s imperfektom Qal trećeg lica jednine muškog roda od korijena שָׁפַט (shafat). Značenje: Označava kontinuiranu i službenu ulogu 'suca' (šofet), vođe i izbavitelja u Izraelu, ne samo onoga koji dijeli pravdu nego i onoga koji upravlja narodom u Božje ime.
2. poslije njega Izvornik: אַֽחֲרָיו ['acharayv] Gramatika: Prijedlog אַחַר (achar) s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine muškog roda. Značenje: Prikazuje kronološki kontinuitet vodstva nakon prethodnog suca (Jiftaha). U kontekstu Knjige o Sucima, ovo ukazuje na smjenu generacija i stalnu potrebu za duhovnim te političkim vodstvom.
3. Izrael Izvornik: אֶת יִשְׂרָאֵל ['et yisra'el] Gramatika: Prijedlog אֶת ('et) kao pokazatelj određenog direktnog objekta praćen vlastitom imenicom. Značenje: Fokusira se na Izrael kao cjelinu, odnosno narod Božji, koji je primatelj sučeva vodstva i stalne Božje skrbi u tom specifičnom povijesnom razdoblju.
4. iz Betlehema Izvornik: מִבֵּית לָֽחֶם [mibeyt lachem] Gramatika: Prijedlog מִן (min) 'iz', spojen s imenicom u konstruktnom stanju בֵּית (beyt) 'kuća' i imenicom לֶחֶם (lechem) 'kruh'. Značenje: Locira podrijetlo suca i smješta događaj u konkretan geografski okvir koji kasnije u biblijskoj povijesti zadobiva duboko mesijansko i teološko značenje. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je sastavljeno od glagolskog korijena 'śarah' (boriti se, ustrajati) i 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 Jakovu je promijenjeno ime uz objašnjenje da se 'borio s Bogom i s ljudima i pobijedio'. Promjena imena: Raniji oblik Jakov (heb. Ya'aqov - 'hvata za petu' ili 'neka Bog štiti') promijenjen je u Izrael kao znak novog duhovnog identiteta.
- Ibsan [אִבְצָן / 'ivtsan] (osoba) Znači: Nesigurna etimologija Tvorba: Etimologija ovog imena nije pouzdana i pravi korijen je nejasan; neki ga znanstvenici povezuju s korijenima koji znače 'brz', 'sjajan' ili ga povezuju s limom (bjelinom), ali bez općeg konsenzusa.
- Betlehem [בֵּית לָֽחֶם / beyt lachem] (grad) Znači: Kuća kruha Tvorba: Sastoji se od riječi 'beyt' (kuća) i 'lechem' (kruh, hrana). Manjinsko mišljenje sugerira da je ime originalno Kanaansko 'Kuća boga Lahama' (božanstva plodnosti). Promjena imena: U Bibliji je ranije i paralelno poznat i pod imenom Efrata (Postanak 35,19), što označava plodnost.
Ovaj stih (Suci 12,8) koncizno uvodi takozvanog 'malog suca' Ibsana iz Betlehema u povijesni redoslijed izraelskih vođa. Nastupajući neposredno nakon Jiftaha, njegova kratka vladavina i samo spominjanje svjedoče o povijesnom kontinuitetu uprave i Božje prisutnosti u Izraelu tijekom turbulentnog razdoblja kada je narod prolazio kroz cikluse nevjere i obnove.
Teološki je osobito zanimljivo spominjanje Betlehema, koje čitatelja podsjeća na neprestano oslanjanje malenih gradova u velikom Božjem planu spasenja. Dok Ibsan obnaša samo lokalnu sudsku vlast, isti taj Betlehem će kasnije postati kolijevka kralja Davida i konačno rodno mjesto Isusa Krista. Stoga stih povijesno povezuje tadašnju svakodnevicu suđenja u Izraelu s prostorom iz kojeg će proizaći vrhunac mesijanske nade.