Adoni-Sedek pobježe, a oni potjeraše za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i nogama.
Adoni-Sedek pobježe, a oni potjeraše za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i nogama.
Nato reče Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je pod mojim stolom. Kako učinih, tako mi Bog uzvrati." Zatim ga dovedoše u Jeruzalem te ondje umrije.
Judini se sinovi boriše protiv Jeruzalema i zauzeše ga. Udariše ga oštricom mača, a grad predadoše vatri.
Poslije toga siđoše sinovi Judini boriti se protiv Kanaanaca, stanovnika Gorja, Negeba i Šefele.
Potom Juda pođe na Kanaance koji prebivahu u Hebronu - a ime Hebronu ranije bijaše Kirjat Arba - te pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja.
Judini se sinovi boriše protiv Jeruzalema i zauzeše ga. Udariše ga oštricom mača, a grad predadoše vatri.
Jer sinovi Judini udariše na Jerusalim i uzeše ga, i isjekoše građane oštrijem mačem, a grad sažegoše ognjem.
וַיִּלָּחֲמוּ בְנֵֽי יְהוּדָה בִּירוּשָׁלִַם וַיִּלְכְּדוּ אוֹתָהּ וַיַּכּוּהָ לְפִי חָרֶב וְאֶת הָעִיר שִׁלְּחוּ בָאֵֽשׁ
va/i.yi.la.cha.Mu ve.nei- ye.hu.Dah bi./Ru.sha.Lim va/i.yil.ke.Du 'o.Ta/h va/i.ya.Ku./ha le./fi- Cha.rev ve./'Et ha./'Ir shi.le.Chu va./'Esh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I borahu se sinovi Jude u Jeruzalemu i zauzeše nju i udariše nju po ustima mača i grad poslaše u vatru."
1. I borahu se Izvornik: וַיִּלָּחֲמוּ [vayilachamu] Gramatika: Glagol od korijena l-ch-m (לָחַם) u Nifal binyanu, imperfekt s vav-konsekutivnim za narativnu prošlost (3. lice množine). Nifal često ima povratno, recipročno ili pasivno značenje, a ovdje je standardni oblik za ulazak u bitku i vođenje rata. Značenje: Ratovanje za Obećanu zemlju prikazano je kao surov i aktivan poduhvat plemena. Korijen glagola dijeli konsonante s riječi za kruh ('lechem'), što slikovito asocira na borbu koja je egzistencijalne prirode, doslovno borbu za preživljavanje.
2. i zauzeše nju Izvornik: וַיִּלְכְּדוּ אוֹתָהּ [vayilkedu 'otah] Gramatika: Glagol od korijena l-k-d u Kal imperfektu s vav-konsekutivnim, praćen prijedlogom 'et s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda. Sufiks se odnosi na grad (Jeruzalem, imenica 'grad' - 'iyr - je ženskog roda u hebrejskom). Značenje: Korijen l-k-d primarno se koristi za hvatanje u zamku ili vojno osvajanje utvrđenih mjesta. U teološkom smislu predstavlja konkretno preuzimanje kontrole i ostvarivanje domene nad neprijateljskim teritorijem, što je znak ispunjenja Božjeg obećanja.
3. po ustima mača Izvornik: לְפִי חָרֶב [lefiy charev] Gramatika: Idiomatski izraz nastao spajanjem prijedloga 'le', imenice 'peh' (usta) u konstruktnom stanju ('pi') i imenice 'charev' (mač). Značenje: Ovaj vrlo slikovit hebrejski idiom (doslovno: po ustima mača) personificira mač kao proždrljivu zvijer koja guta neprijatelje. Fraza se tipično koristi u kontekstu herema (potpunog uništenja) i naglašava bespoštednost i neumoljivost Božjeg ili ratničkog suda nad protivnicima.
4. poslaše u vatru Izvornik: שִׁלְּחוּ בָאֵֽשׁ [shilechu va'esh] Gramatika: Glagol 'shalach' u Piel binyanu (perfekt, 3. lice množine) praćen s 'ba'esh' (prijedlog b + određeni član stopljen u vokal 'a' + imenica esh/vatra). Piel oblik daje glagolu intenzivnije ili uzročno značenje ('otpustiti', 'predati'). Značenje: Predavanje grada vatri bio je krajnji i završni čin u drevnom bliskoistočnom ratovanju i osvajanju. Spaljivanje služi kao akt očišćenja i definitivnog uskraćivanja upotrebe grada neprijatelju, čime se plijen ili prostor žrtvuje u korist konačne posvećenosti Bogu. Imena: - Juda [יְהוּדָה / yehuda] (narod) Znači: Neka je hvaljen / Zahvaljujem Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena y-d-h (יָדָה), što znači odati priznanje, zahvaliti ili slaviti. Tekst objašnjava: U Postanku 29:35, kada Lea rađa svog četvrtog sina, kaže: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu', objašnjavajući tako zašto mu nadijeva ime Juda.
- Jeruzalem [יְרוּשָׁלִַם / yerushalayim] (grad) Znači: Osnutak Šalima / Grad mira Tvorba: Smatra se da je ime tvoreno od zapadnosemitskog korijena y-r-w (osnovati, položiti temelje) i imena drevnog kanaanskog božanstva večernje zvijezde po imenu Šalim, što je kasnije reinterpretirano kao asocijacija na hebrejsku riječ za mir ('shalom'). Promjena imena: Na drugim mjestima grad se poistovjećuje sa starim nazivom Šalem (Postanak 14:18), a u vrijeme dok je bio pod kontrolom Jebusejaca zvao se Jebus (Suci 19:10).
Ovaj stih iz prve glave Knjige o Sucima bilježi surov i beskompromisan vojni pohod plemena Jude kako bi preuzelo kontrolu nad Obećanom zemljom. Korištenje izraza poput 'ustima mača' i predavanje grada vatri ukazuje na antičku praksu 'herema' – potpunog uništenja i posvećivanja neprijateljskih gradova božanstvu. Kroz teološku prizmu, to nije bio tek rat za teritorij, već sveto izvršenje pravde i osiguranje prostora koji je narod smatrao darom Božjim.
Zanimljivo je uočiti tenziju između ovog izvještaja i onoga što se čita kasnije, gdje se navodi da su Jebusejci ipak nastavili obitavati sa sinovima Benjaminovim u Jeruzalemu (Suci 1:21) te da je potpuno osvajanje zabilježeno tek pod kraljem Davidom (2. Samuelova 5). Stoga ovaj redak ponajprije ima funkciju isticanja vojne nadmoći i ranog duhovnog vodstva Judinog plemena koje prvi stupa u bitku za sveti grad i polaže dugoročno pravo na prijestolnicu.