Dadoše Kalebu Hebron, kao što reče Mojsije, i on odande protjera trojicu sinova Anakovih.
Dadoše Kalebu Hebron, kao što reče Mojsije, i on odande protjera trojicu sinova Anakovih.
A Jebusejce, stanovnike Jeruzalema, sinovi Benjaminovi ne protjeraše, te su Jebusejci živjeli sa sinovima Benjaminovim u Jeruzalemu do ovoga dana.
I kuća Josipova također uzađe na Betel, a Jahve bijaše s njima.
Kuća Josipova izviđaše Betel, a ime gradu ranije bijaše Luz.
Stražari vidješe čovjeka kako izlazi iz grada te mu rekoše: "Pokaži nam, molimo te, ulaz u grad i iskazat ćemo ti milost."
I kuća Josipova također uzađe na Betel, a Jahve bijaše s njima.
Izidoše i sinovi Josifovi na Vetilj, i Gospod bijaše s njima.
וַיַּעֲלוּ בֵית יוֹסֵף גַּם הֵם בֵּֽית אֵל וַֽיהוָה עִמָּֽם
va/i.ya.'a.Lu veit- yo.Sef gam- hem beit- 'El va./Yah.weh 'i.Ma/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzađoše kuća Josipova također oni Betel i Jahve s njima"
1. I uzađoše Izvornik: וַיַּעֲלוּ [vaya'alu] Gramatika: Glagol 'alah' (uzlaziti, penjati se) u Qal imperfektu s vav konsekutivnim, 3. lice množine muškog roda. Ovaj oblik označava nastavak pripovijesti i akciju koja se dogodila u prošlosti. Značenje: Izraz opisuje fizički uspon prema brdovitom području, ali u biblijskom jeziku često nosi i značenje vojnog pohoda. Ukazuje na spremnost plemena da preuzmu svoju zemlju.
2. kuća Josipova Izvornik: בֵית יוֹסֵף [veyt yosef] Gramatika: Imenička sintagma u vezanom stanju (status constructus). Imenica 'bayit' (kuća) vezana je uz vlastito ime, čime se izražava pripadnost. Značenje: Pojam se odnosi na plemena Efrajima i Manašea koja potječu od patrijarha Josipa. Označava njihovo zajedništvo i snažan savez tijekom rane faze osvajanja Kanaana.
3. također oni Izvornik: גַּם הֵם [gam hem] Gramatika: Prilog 'gam' (također, i) spojen sa samostalnom osobnom zamjenicom 3. lica množine muškog roda ('hem'). Značenje: Ovaj izraz povlači paralelu s plemenom Jude koje je ranije u poglavlju započelo svoja osvajanja. Naglašava se da i moćni dom Josipov preuzima inicijativu i odgovornost.
4. u Betel Izvornik: בֵּֽית אֵל [beyt 'el] Gramatika: Vlastito ime s akuzativom smjera. Iako nema izravnog prijedloga za 'u', sintaksa uz glagol kretanja jasno implicira odredište. Značenje: Betel je kultno i strateški bio jedno od najvažnijih središta u Kanaanu. Njegovo osvajanje imalo je iznimnu vojnu i religijsku važnost za izraleska plemena.
5. i Jahve s njima Izvornik: וַֽיהוָה עִמָּֽם [vayhva 'imam] Gramatika: Nominalna (imenska) rečenica sastavljena od božanskog imena s veznikom 'vav' i prijedloga 'im' (sa) na koji je dodan pronominalni sufiks 3. lica množine. Značenje: Ovo je središnja teološka izjava stiha i cijele priče o osvajanju. Božja prisutnost ('Bog s nama') ključni je i jedini istinski preduvjet za sigurnu pobjedu nad Kanaancima. Imena:
- Josip [יוֹסֵף / yosef] (osoba) Znači: Neka (Jahve) pridoda / umnoži Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'jasaf' (יסף) koji znači dodati, umnožiti ili povećati. Tekst objašnjava: U Postanku 30,24 Rahela daje sinu ime Josip govoreći: 'Jahve mi pridodao još jednoga sina!'. Stih ranije spominje i asocijaciju s korijenom 'asaf' (oduzeti): 'Bog je oduzeo moju sramotu' (Post 30,23).
- Betel [בֵּית אֵל / beyt 'el] (grad) Znači: Kuća Božja Tvorba: Ime je složenica od imenice u vezanom stanju 'beyt' (kuća) i božanskog imena ili općeg izraza za Boga 'El' (אֵל). Tekst objašnjava: Nakon sna o nebeskim ljestvama, Jakov je uzviknuo 'Ovo nije ništa drugo doli kuća Božja' (Post 28,17) i to mjesto nazvao Betel (Post 28,19). Promjena imena: Kanaanski naziv ovog grada ranije je bio Luz, a Jakov mu je promijenio ime u Betel nakon svog viđenja (Post 28,19).
- Jahve [יהוה / yhvh] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji uzrokuje da bude Tvorba: Ovo Božje ime (Tetragram) najvjerojatnije se izvodi iz arhaičnog oblika glagolskog korijena 'hyh' (היה) ili 'hvh' (הוה) što znači biti, postati ili postojati. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju iz gorućeg grma tumačeći svoje ime izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj snažan stih iz Knjige o Sucima obilježava početak vojnog pohoda centralnih izraelskih plemena (Efrajima i Manašea, zbirno nazvanih 'dom Josipov') na strateški i kultno iznimno bitan grad Betel. Tekst postavlja paralelu između Judinog plemena koje je pokrenulo osvajanja na jugu i Josipovih plemena koja preuzimaju inicijativu u središnjem području, što naglašava nacionalni značaj poduzete vojne akcije.
Najvažnija dimenzija ovog stiha leži u završnoj teološkoj tvrdnji: 'i Jahve s njima'. Biblijski pisac ovom jednostavnom, ali dubokom imenskom rečenicom potvrđuje temeljno pravilo cijelog povijesnog razdoblja osvajanja Obećane zemlje. Uspjeh Izraelaca ne počiva na njihovoj brojnosti ni vojnoj vještini, nego isključivo na Božjoj prisutnosti. Ta saveznička prisutnost jamči im pobjedu, dok njezino izostajanje – vidljivo u kasnijim tekstovima iste knjige – redovito dovodi do neuspjeha i propasti.