Suci 1,21 — Knjiga o Sucima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"A Jebusejce stanovnike Jeruzalema ne istjeraše sinovi Benjaminovi i nastani se Jebusejac sa sinovima Benjaminovim u Jeruzalemu do dana ovoga."

1. ne istjeraše (ne razbaštiniše) Izvornik: לֹא הוֹרִישׁוּ [lo' horiyshu] Gramatika: Glagol 'jaraš' (naslijediti, zaposjesti) nalazi se uz negaciju u Hifil obliku (kauzativ), u perfektu 3. lica množine. U Hifilu ovaj korijen znači 'učiniti da netko izgubi posjed', odnosno istjerati ga ili mu oduzeti teritorij. Značenje: Ova fraza izražava ključan teološki i povijesni neuspjeh u Knjizi o Sucima. Umjesto ispunjenja Božje zapovijedi o preuzimanju Obećane zemlje u potpunosti, Izraelci ne uspijevaju lišiti kanaanske narode njihovog posjeda, što vodi u duhovni kompromis.

2. i nastani se Izvornik: וַיֵּשֶׁב [vayeshev] Gramatika: Glagol od korijena 'jašav' (sjediti, stanovati) u Qal obliku, imperfekt s vav-konsekutivnim nastavkom (vayyiqtol) za 3. lice jednine. Vav-konsekutiv u hebrejskom prebacuje značenje imperfekta u prošlo vrijeme (narativna prošlost). Značenje: Isti korijen ('jašav') koristi se na početku stiha za opis Jebusejaca kao dotadašnjih 'stanovnika'. Njihovo daljnje 'nastanjivanje' ukazuje na to da su izbjegli uništenje i osigurali trajan suživot s Izraelcima u svetom gradu.

3. sa Izvornik: אֶת ['et] Gramatika: Iako ista riječ na samom početku stiha (ve'et) služi kao pokazatelj direktnog objekta uz određeni član, ovdje 'et' funkcionira kao prijedlog društva koji se prevodi kao 's' ili 'zajedno s'. Značenje: Ovaj mali prijedlog nosi veliku teološku težinu jer službeno bilježi kohabitaciju. Izraelci gube ekskluzivitet u zemlji zbog vlastite nemoći ili nedostatka vjere, pristajući na miran suživot s poganskim narodom.

4. do dana ovoga Izvornik: עַד הַיּוֹם הַזֶּֽה ['ad hayom haze] Gramatika: Fraza sastavljena od prijedloga za vrijeme ('ad - do), imenice s određenim članom (hayom - dan) i pokazne zamjenice s određenim članom (hazeh - ovaj). Značenje: Ovo je standardna biblijska etiološka formula. Pokazuje da je i u vrijeme pisca/redaktora ovog teksta stanje opisano u stihu bilo povijesna stvarnost za čitatelje, potvrđujući trajnu posljedicu Benjaminova neuspjeha. Imena: - Jebusejci [יְבוּסִי / yevusiy] (narod) Znači: Možda 'zgaženi' ili 'mjesto vršidbe', ali točno jezično značenje je nesigurno. Tvorba: Gentilik (oznaka pripadnosti) izveden iz korijena starog kanaanskog imena grada Jebusa (Jevus). Nastavak '-i' (jod) na kraju označava pripadnika naroda ili mjesta. Promjena imena: Jebus kasnije gubi svoje ime i postaje poznat isključivo kao Jeruzalem ili Grad Davidov nakon što ga David konačno osvoji.

- Jeruzalem [יְרוּשָׁלִַם / yerushalaim] (grad) Znači: Temelj (boga) Šalema ili Šalimova osnova. Tvorba: Tvoreno od drevne zapadnosemitske/sumersko-akadske riječi 'uru' ili 'jara' (utemeljiti, grad) i imena zapadnosemitskog božanstva večernje zvijezde (Šalim). Kasnije se 'šalem' fonetski počelo vezati uz hebrejsku riječ 'šalom' (mir). Promjena imena: U najranijim biblijskim tekstovima grad se spominje pod skraćenim imenom Šalem (Postanak 14, Melkisedek kralj Šalema), a u kontekstu kanaanskog stanovništva naziva se Jebus (Suci 19).

- Benjamin [בִנְיָמִן / binyamin] (osoba | pleme) Znači: Sin desnice ili Sin juga. Tvorba: Sastavljeno od elemenata 'ben' (sin) i 'jamin' (desna strana ili ruka). U orijentaciji starog Bliskog istoka, smjer se određivao licem okrenutim prema istoku, pa je 'desno' ujedno označavalo i 'jug'. Tekst objašnjava: Biblija izričito navodi da mu je umiruća majka Rahela na porodu dala ime Ben-Oni (sin moje muke/žalosti), ali ga je otac Jakov preimenovao u Benjamin. Promjena imena: Ben-Oni (sin moje muke) promijenjen je u Benjamin (sin desnice). Otac Jakov mijenja ime iz znaka tuge i nesreće u ime koje označava snagu, čast i naklonost (desna strana je strana snage).

Ovaj stih (Suci 1,21) postavlja jedan od središnjih teoloških i povijesnih temelja za razumijevanje cijele Knjige o Sucima: problem nedovršenog osvajanja. Dok je Knjiga o Jošui mahom naglašavala pobjede Izraelaca i preuzimanje teritorija, Suci donose realističniji i mračniji prikaz u kojem izraelska plemena, ovdje specifično pleme Benjaminovo, pokazuju slabost ili nedostatak vjere te ne uspijevaju izvršiti zapovijed o protjerivanju kanaanskih stanovnika iz Obećane zemlje.

Ostavljanje Jebusejaca u Jeruzalemu nije tek geografska trivijalnost, već sjemenište budućih problema za Izrael. Rezultat je kompromis i kohabitacija koja se duboko kosi sa sinajskim Savezom. Uz to, stih služi kao svojevrsni most prema kasnijoj biblijskoj povijesti – ono što pleme Benjaminovo (kojeg će kasnije predstavljati prvi kralj Šaul) nije moglo ostvariti, stoljećima kasnije konačno će provesti u djelo kralj David iz plemena Jude, koji tek u Drugoj knjizi o Samuelu trajno zauzima Jeruzalem od Jebusejaca.