Kaže mu Isus: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti Mene slijedi!"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kaže mu Isus: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti Mene slijedi!"
Izađe dakle ova riječ među braću da onaj učenik ne umire. A ne reče mu Isus da ne umire, nego: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Ovo je taj učenik koji svjedoči o ovome i koji napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
A ima i mnogo drugo što učini Isus; kada bi se to pisalo jedno po jedno, mislim da ni sam svijet ne bi obuhvatio napisane knjige.
Ovo je taj učenik koji svjedoči o ovome i koji napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
Ovo je onaj učenik koji svjedoči ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedočanstvo njegovo istinito.
οὗτός ἐστιν ὁ μαθητὴς ὁ μαρτυρῶν περὶ τούτων καὶ ὁ γράψας ταῦτα, καὶ οἴδαμεν ὅτι ἀληθὴς αὐτοῦ ἡ μαρτυρία ἐστίν.¶
houtos estin ho mathētēs ho marturōn peri toutōn kai ho grapsas tauta kai oidamen hoti alēthēs autou hē marturia estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovaj jest učenik koji svjedoči o ovome i koji je napisao ovo, i znamo da istinito njegovo svjedočanstvo jest."
1. Ovaj jest učenik Izvornik: οὗτός ἐστιν ὁ μαθητὴς [houtos estin ho mathētēs] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda uz glagol biti u prezentu i imenicu s određenim članom. Pokazna zamjenica 'ovaj' izravno povezuje osobu iz prethodnog stiha sa stvarnim autorom teksta. Značenje: Identificira 'učenika kojeg je Isus ljubio' kao izravnog jamca i autora Evanđelja. Time se autoritet cijele knjige temelji na osobnom, očevidnom iskustvu bliskosti s Isusom.
2. koji svjedoči Izvornik: ὁ μαρτυρῶν [ho marturōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog s određenim članom u nominativu jednine muškog roda. Prezent ovdje označava trajnu, nesvršenu radnju koja se nastavlja i u trenutku dok čitatelj čita tekst. Značenje: Učenikovo svjedočenje nije samo prošli događaj, nego živi glas koji trajno govori kroz zajednicu i pisanu riječ. Pojam svjedočenja u Ivanovom evanđelju nosi pravnu i spasenjsku težinu istine.
3. koji je napisao Izvornik: γράψας [grapsas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda, koji dijeli zajednički određeni član s prethodnim participom prezenta. Aorist označava konkretnu, dovršenu radnju zapisivanja u prošlosti. Značenje: Povezuje živo usmeno svjedočanstvo (prezent) s dovršenim činom pisanja (aorist). Ono što je učenik trajno svjedočio, sada je trajno fiksirano u obliku knjige kao pouzdan temelj vjere.
4. znamo Izvornik: οἴδαμεν [oidamen] Gramatika: Glagol u perfektu s prezentskim značenjem, prvo lice množine aktivnog indikativa. Označava sigurno, intuitivno i potpuno znanje koje je rezultat već stečenog uvida. Značenje: Prijelaz u prvo lice množine ('mi znamo') glas je crkvene zajednice ili kruga učenika koji primaju i potvrđuju ovo Evanđelje. Njihovo znanje nije puko nagađanje, već duboka vjernička sigurnost u vjerodostojnost apostolskog svjedoka.
5. istinito njegovo svjedočanstvo jest Izvornik: ἀληθὴς αὐτοῦ ἡ μαρτυρία ἐστίν [alēthēs autou hē marturia estin] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine ženskog roda stavljen je na prvo mjesto iza veznika radi snažnog naglaska (predikatni položaj), dok je osobna zamjenica u genitivu umetnuta ispred određenog člana i imenice. Značenje: Istinitost (alēthēs) u Ivanovskoj teologiji ne znači samo činjeničnu točnost, nego podudarnost s božanskom stvarnošću. Potvrdom da je svjedočanstvo istinito, zajednica stavlja konačni pečat kanonske vjerodostojnosti na cijelo Evanđelje.
Ovaj stih (Ivan 21,24) služi kao potvrdni pečat i jamstvo autentičnosti cijelog teksta Evanđelja po Ivanu. Njime se nedvosmisleno tvrdi da je anonimni 'Ljubljeni učenik' izravni očevidac i stvarni autor zapisanih događaja, čime se radosna vijest čvrsto veže za povijesni temelj. Iznenadni prelazak s trećeg lica jednine ('on svjedoči', 'on napisa') na prvo lice množine ('mi znamo') ima golemo značenje. On otkriva prisutnost rane crkvene (ivanovske) zajednice koja zajednički potvrđuje i brani apostolovo svjedočanstvo, pokazujući da čuvanje biblijske istine počiva u okrilju svjedočanske zajednice vjernika.