Vidjevši dakle ovoga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"
Vidjevši dakle ovoga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"
Kaže mu Isus: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti Mene slijedi!"
Izađe dakle ova riječ među braću da onaj učenik ne umire. A ne reče mu Isus da ne umire, nego: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Ovo je taj učenik koji svjedoči o ovome i koji napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
A ima i mnogo drugo što učini Isus; kada bi se to pisalo jedno po jedno, mislim da ni sam svijet ne bi obuhvatio napisane knjige.
Izađe dakle ova riječ među braću da onaj učenik ne umire. A ne reče mu Isus da ne umire, nego: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Onda iziđe ova riječ među braćom da onaj učenik neće umrijeti: ali Isus ne reče njemu da neće umrijeti, nego: ako hoću da ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga?
Ἐξῆλθεν οὖν οὗτος ὁ λόγος εἰς τοὺς ἀδελφοὺς ὅτι ὁ μαθητὴς ἐκεῖνος οὐκ ἀποθνῄσκει· καὶ οὐκ εἶπεν δὲ αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς ὅτι οὐκ ἀποθνῄσκει, ἀλλ᾽ ἐὰν αὐτὸν θέλω μένειν ἕως ἔρχομαι, τί πρὸς σέ;
Exēlthen oun houtos ho logos eis tous adelphous hoti ho mathētēs ekeinos ouk apothnēskei kai ouk eipen de autō ho Iēsous hoti ouk apothnēskei all᾽ ean auton thelō menein he'ōs erchomai ti pros se
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Izađe dakle ova [ta] riječ među tu braću da taj učenik onaj ne umire; ne reče njemu [taj] Isus da ne umire, nego: ako njega hoću ostajati dok dolazim, što prema tebi?"
1. Izađe dakle ova [ta] riječ Izvornik: Ἐξῆλθεν οὖν οὗτος ὁ λόγος [Exēlthen oun houtos ho logos] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, uz zaključni veznik οὖν i imenicu s pokaznom zamjenicom i članom u nominativu jednine. Aorist bilježi širenje glasine kao povijesnu činjenicu koja je uslijedila iz tog razgovora. Značenje: Izraz ὁ λόγος ovdje označava 'izreku', 'glas' ili 'predaju' koja je počela kružiti u ranoj kršćanskoj zajednici.
2. među tu braću Izvornik: εἰς τοὺς ἀδελφοὺς [eis tous adelphous] Gramatika: Prijedlog εἰς ('u', 'među') s akuzativom množine muškog roda. Označava kretanje i širenje vijesti unutar cijele zajednice. Značenje: Riječ 'braća' ovdje se prvi put u Ivanovu evanđelju koristi u kasnijem crkvenom smislu kao naziv za zajednicu Kristovih vjernika (nadovezujući se na Isusove riječi uskrsnuća u 20,17: 'idi k braći mojoj').
3. ne umire Izvornik: οὐκ ἀποθνῄσκει [ouk apothnēskei] Gramatika: Niječna čestica οὐκ s glagolom u indikativu prezenta aktivnog, 3. lice jednine. Prezent ovdje ima proročko-futursku vrijednost ('neće umrijeti') ili izražava trajno izuzeće od smrti. Značenje: Sažima pogrešno shvaćanje zajednice koja je iz Isusove pogodbe izvukla bezuvjetnu tvrdnju da će ljubljeni učenik doživjeti paruziju bez fizičke smrti.
4. ne reče ... nego Izvornik: οὐκ εἶπεν ... ἀλλ᾽ [ouk eipen ... all'] Gramatika: Nijekanje glagola u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćeno snažnim suprotnim veznikom ἀλλά ('nego', 'već'). Ova konstrukcija služi za izravno ispravljanje zablude postavljanjem točnog navoda nasuprot krivom tumačenju. Značenje: Evanđelist pažljivo štiti vjerodostojnost Isusovih riječi: problem nije bio u neispunjenom Isusovu proročanstvu (vjerojatno nakon što je ljubljeni učenik ipak preminuo), nego u tome što su vjernici uvjetnu rečenicu ('ako hoću') pretvorili u izričito obećanje.
5. ako njega hoću ostajati dok dolazim, što prema tebi Izvornik: ἐὰν αὐτὸν θέλω μένειν ἕως ἔρχομαι, τί πρὸς σέ [ean auton thelō menein heōs erchomai, ti pros se] Gramatika: Doslovno ponavljanje pogodbene konstrukcije (ἐάν s konjunktivom θέλω), akuzativa s infinitivom (αὐτὸν μένειν) i vremenske rečenice (ἕως ἔρχομαι) iz prethodnog stiha. Značenje: Doslovnim navođenjem izvornih Isusovih riječi od riječi do riječi autor pokazuje koliko je u ranoj Crkvi bilo važno precizno pamtiti gramatički oblik Gospodinovih izreka kako bi se spriječila kriva eshatološka očekivanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa Jahve i glagola jaša' ('spasiti'). Tekst objašnjava: U Mt 1,21 ime se tumači time što će on 'spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
Ovaj stih (Ivan 21,23) služi kao važan povijesni i teološki demanti unutar rane Crkve. Evandelist jasno razdvaja ono što je Isus stvarno rekao od raširene glasine da ljubljeni učenik neće iskusiti fizičku smrt prije Kristovog drugog dolaska. Citirajući Isusove točne riječi, autor pokazuje da je Njegova izjava bila hipotetska opomena, a ne proročanstvo o učenikovoj besmrtnosti.
Dublja teološka poruka naglašava Božju suverenost i prirodu kršćanskog poziva. Isusovo retoričko pitanje Petru podsjetnik je vjernicima da Bog ima jedinstven i individualan plan za svakoga. Uspoređivanje vlastitog duhovnog puta sa sudbinama drugih je besmisleno i ometa osobni poziv. Ultimativni zadatak svakog kršćanina je usredotočiti se na vlastitu vjernost i poslušno slijeđenje Krista, prepuštajući sudbinu drugih Njegovoj svetoj volji.