Okrenuvši se, Petar gleda učenika kojega Isus ljubljaše kako slijedi — onoga koji se na večeri i nasloni na grudi Njegove i reče: "Gospodine, tko je onaj koji Te predaje?"
Vidjevši dakle ovoga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"
Kaže mu Isus: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti Mene slijedi!"
Izađe dakle ova riječ među braću da onaj učenik ne umire. A ne reče mu Isus da ne umire, nego: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Ovo je taj učenik koji svjedoči o ovome i koji napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
Kaže mu Isus: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti Mene slijedi!"
Isus mu reče: ako hoću da on ostane dokle ja ne dođem, što je tebi do toga? Ti hajde za mnom.
λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ἐὰν αὐτὸν θέλω μένειν ἕως ἔρχομαι, τί πρὸς σέ; σύ μοι ἀκολούθει.¶
legei autō ho Iēsous ean auton thelō menein he'ōs erchomai ti pros se su moi akolouthei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njemu [taj] Isus: ako njega hoću ostajati dok dolazim, što prema tebi? Ti mene slijedi."
1. ako njega hoću Izvornik: ἐὰν αὐτὸν θέλω [ean auton thelō] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐάν s glagolom u konjunktivu prezenta aktivnog, 1. lice jednine, te osobnom zamjenicom u akuzativu. Ovaj tip pogodbene rečenice (treći razred) izražava pretpostavku koja je otvorena i ovisi o volji govornika, ne tvrdeći da će se doista tako i dogoditi. Značenje: Isus naglašava svoju suverenu volju (thelō) nad životnim putem svakog pojedinog učenika: čak i u krajnjem hipotetskom slučaju, odluka pripada isključivo Gospodinu.
2. ostajati Izvornik: μένειν [menein] Gramatika: Infinitiv prezenta aktivnog u konstrukciji akuzativa s infinitivom (uz zamjenicu αὐτόν). Prezent infinitiva ističe trajanje stanja ('ostajati', 'trajati na životu'). Značenje: Glagol menō ključni je pojam Ivanova evanđelja za postojano prebivanje, a ovdje ujedno nosi konkretan smisao ostanka u zemaljskom životu nasuprot Petrovoj mučeničkoj smrti.
3. dok dolazim Izvornik: ἕως ἔρχομαι [heōs erchomai] Gramatika: Vremenski veznik ἕως ('dok', 'sve dok') s glagolom u indikativu prezenta medija/pasiva (deponentni glagol), 1. lice jednine. Prezent nakon ἕως živopisno predočava budući dolazak kao siguran događaj. Značenje: Upućuje na Kristov konačni, slavni dolazak (paruziju) na kraju vremena.
4. što prema tebi Izvornik: τί πρὸς σέ [ti pros se] Gramatika: Eliptična upitna fraza bez glagola: upitna zamjenica u srednjem rodu ('što'), prijedlog πρός ('prema', 'u odnosu na') i osobna zamjenica u akuzativu ('tebe'). Značenje: Ustaljeni grčki idiom koji znači 'što se to tebe tiče?', kojim Isus blago ali odlučno odbija ljudsku sklonost uspoređivanju vlastitog poziva s tuđim.
5. Ti mene slijedi Izvornik: σύ μοι ἀκολούθει [su moi akolouthei] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu (σύ), zamjenica 1. lica u dativu (μοι) i imperativ prezenta aktivnog, 2. lice jednine. Budući da glagol sam po sebi sadrži lice, izričito dodano σύ na prvom mjestu nosi snažan kontrastni naglasak ('Ti, sa svoje strane'), a prezent imperativa zapovijeda trajno, ustrajno slijeđenje. Značenje: Središnja zapovijed odlomka: učenikov pogled ne smije biti na tuđem putu, nego na osobnom, cjeloživotnom hodanju za Kristom. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (od Jehošua), sastavljenog od teofornog elementa Jahve i glagola jaša' ('spasiti'). Tekst objašnjava: U Mt 1,21 ime se tumači time što će on 'spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
Ovaj stih (iz Ivana 21:22) snažan je podsjetnik na suverenost Isusa Krista nad životom svakog pojedinog vjernika i na važnost osobne odgovornosti. Isus odbacuje Petrovo propitkivanje o Ivanovoj sudbini, naglašavajući da Njegov suvereni plan za drugu osobu ne mijenja niti utječe na Petrov vlastiti poziv na poslušnost.
Glavna poruka je poziv na neprekidno nasljedovanje Krista ('Ti me slijedi') bez obaziranja na tuđe puteve ili uspoređivanja s drugima. U kršćanskom hodu, znatiželja ili briga o tuđem poslanju ne smije zasjeniti našu temeljnu obvezu: da osobno, predano i vjerno slijedimo Gospodina tamo gdje nas On vodi.