Izađe dakle ova riječ među braću da onaj učenik ne umire. A ne reče mu Isus da ne umire, nego: "Ako hoću da on ostaje dok ne dođem, što je tebi do toga?"
Ovo je taj učenik koji svjedoči o ovome i koji napisa ovo, i znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.
A ima i mnogo drugo što učini Isus; kada bi se to pisalo jedno po jedno, mislim da ni sam svijet ne bi obuhvatio napisane knjige.
A ima i mnogo drugo što učini Isus; kada bi se to pisalo jedno po jedno, mislim da ni sam svijet ne bi obuhvatio napisane knjige.
A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
Ἔστιν δὲ καὶ ἄλλα πολλὰ ἃ ἐποίησεν ὁ Ἰησοῦς ἅτινα ἐὰν γράφηται καθ᾽ ἕν, οὐδ᾽ αὐτὸν οἶμαι τὸν κόσμον χωρῆσαι τὰ γραφόμενα βιβλία. ἀμήν¶
Estin de kai alla polla ha epoiēsen ho Iēsous hatina ean graphētai kath᾽ hen oud᾽ auton oimai ton kosmon chōrēsai ta graphomena biblia amēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jest pak i drugo mnogo što učini Isus, koje ako se piše jedno po jedno, ni sam mislim svijet obuhvatiti pisane knjige."
1. Jest pak i drugo mnogo Izvornik: Ἔστιν δὲ καὶ ἄλλα πολλὰ [Estin de kai alla polla] Gramatika: Glagol biti u trećem licu jednine prezenta stoji na samom početku rečenice i slaže se sa subjektom u nominativu množine srednjeg roda (u grčkom imenice i zamjenice srednjeg roda u množini redovito uzimaju glagol u jednini). Pridjev 'drugo' označava numeričku različitost, odnosno druge pojedinačne događaje iste vrste. Značenje: Naglašava da zapisani događaji u Evanđelju predstavljaju samo mali, pažljivo odabrani dio Isusova ukupnog djelovanja. Isusov život i djelo neizmjerno nadilaze okvire bilo kojeg pisanog izvještaja.
2. što učini Izvornik: ἃ ἐποίησεν [ha epoiēsen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u aoristu aktivnom, treće lice jednine. Aorist ovdje djeluje sintetički (kompleksivno), sažimajući cjelokupno Isusovo zemaljsko djelovanje u jedan zaokruženi povijesni pogled. Značenje: Sva Isusova djela promatraju se kao jedinstveno, dovršeno djelo spasenja u povijesti. Riječ 'učini' obuhvaća i njegova čudesa (znamenja) i cjelokupno njegovo mesijansko djelovanje među ljudima.
3. ako se piše jedno po jedno Izvornik: ἐὰν γράφηται καθ᾽ ἕν [ean graphētai kath᾽ hen] Gramatika: Pogodbeni veznik s glagolom u prezentu pasivnog konjunktiva, treće lice jednine, praćen prijedložnim izrazom s akuzativom (doslovno 'po jedno'). Prezent konjunktiva označava hipotetski proces koji bi trajao i ponavljao se u pojedinostima. Značenje: Izraz 'jedno po jedno' ističe iscrpnost i detaljnost kakva bi bila potrebna da se opiše svaki pojedinačni čin Božje ljubavi u Isusu. Takav bi pothvat bio beskrajan jer je dubina svakog Isusovog čina neiscrpna.
4. mislim Izvornik: οἶμαι [oimai] Gramatika: Glagol u prvom licu jednine prezenta indikativa medija/pasiva (deponentni glagol). Ovdje se govornik iz množine prethodnog stiha ('znamo') prebacuje u prvo lice jednine, dajući završnom stihu ton osobnog promišljanja. Značenje: Rijetka upotreba prvog lica jednine na samom kraju knjige unosi osobni, kontemplativni pečat pisca. To je svjesna, nadahnuta poetska hiperbola kojom autor izražava vlastito divljenje pred veličinom Kristove osobe.
5. svijet obuhvatiti Izvornik: τὸν κόσμον χωρῆσαι [ton kosmon chōrēsai] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom ovisna o glagolu 'mislim': imenica 'svijet' u akuzativu jednine služi kao subjekt infinitiva aorista aktivnog 'obuhvatiti' (imati prostora, primiti u sebe). Aorist infinitiva gleda na radnju obuhvaćanja u njezinoj ukupnosti. Značenje: Igra riječima dubokog teološkog značenja: stvoreni svijet (kosmos), koji na početku Evanđelja nije upoznao Riječ po kojoj je postao, ni prostorno ni duhovno ne može u svoje granice smjestiti puninu Božjeg djelovanja u Kristu.
6. pisane knjige Izvornik: τὰ γραφόμενα βιβλία [ta graphomena biblia] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom i participom prezenta pasivnog. Particip prezenta označava knjige 'koje bi se pisale', naglašavajući neprekidan proces nastajanja tih svitaka. Značenje: Završna riječ Evanđelja ('knjige', svici) vraća čitatelja na pojam Riječi (Logosa) s početka knjige. Nijedno mnoštvo ljudskih knjiga ne može iscrpiti utjelovljenu Riječ Božju, čime Evanđelje završava otvorenim pogledom u neizmjernost Kristova otajstva. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς potječe od aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua (יֵשׁוּעַ), što je skraćeni oblik starijeg hebrejskog imena Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ), složenog od teoforskog elementa JHW (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 21:25) služi kao veličanstven i dirljiv epilog Ivanovog evanđelja. Korištenjem snažne književne hiperbole, apostol Ivan želi naglasiti neizmjernost i neiscrpnost Isusove osobe i Njegovog djelovanja. Sve što je do sada zapisano u evanđeljima služi primarno kao svjedočanstvo koje treba potaknuti na vjeru, dok nikakav ljudski zapis zapravo ne može u potpunosti obuhvatiti dubinu Božjeg Sina.
Stih nas ostavlja s dubokim osjećajem divljenja pred beskonačnošću Isusa Krista. Njegov život na zemlji nije samo još jedna zatvorena povijesna biografija, već objava neograničenog Boga. Beskonačnost Njegovih djela izravno ukazuje na Njegovu božansku prirodu koju ni cijeli stvoreni svemir ne može do kraja smjestiti niti opisati.