Reče Mu dakle Pilat: "Dakle, Kralj si Ti?" Odgovori Isus: "Ti govoriš da sam Ja Kralj. Ja sam se za to rodio i za to sam došao na svijet, da posvjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine sluša Moj glas."
Reče Mu dakle Pilat: "Dakle, Kralj si Ti?" Odgovori Isus: "Ti govoriš da sam Ja Kralj. Ja sam se za to rodio i za to sam došao na svijet, da posvjedočim za Istinu. Svaki koji je od Istine sluša Moj glas."
Govori Mu Pilat: "Što je istina?" I rekavši ovo, opet izađe k Židovima i govori im: "Ja ne nalazim u Njemu nikakve krivice.
A u vas je običaj da vam jednoga oslobodim o Pashi; hoćete li dakle da vam oslobodim Kralja Židova?"
Povikaše dakle opet govoreći: "Ne Ovoga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.
A u vas je običaj da vam jednoga oslobodim o Pashi; hoćete li dakle da vam oslobodim Kralja Židova?"
A u vas je običaj da vam jednoga pustim na pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
ἔστιν δὲ συνήθεια ὑμῖν ἵνα ἕνα ἀπολύσω ὑμῖν ἐν τῷ πάσχα· βούλεσθε οὖν ἀπολύσω ὑμῖν τὸν βασιλέα τῶν Ἰουδαίων;
estin de sunētheia humin ina hena apolusō humin en tō pascha boulesthe oun apolusō humin ton basilea tōn Ioudaiōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jest pak običaj vama da jednoga oslobodim vama u toj Pashi; hoćete dakle oslobodim vama tog Kralja tih Židova?"
1. Jest pak običaj vama Izvornik: ἔστιν δὲ συνήθεια ὑμῖν [estin de sunētheia humin] Gramatika: Glagol ἔστιν na prvom mjestu u rečenici naglašava stvarno postojanje prakse ('postoji pak'), dok veznik δὲ uvodi novi prijedlog i blagi zaokret u Pilatovu nastupu. Zamjenica ὑμῖν u dativu posvojnom ili dativu interesa ('vama', 'kod vas') naglašava da je riječ o njihovoj vlastitoj povlastici. Značenje: Umjesto da kao sudac odmah oslobodi čovjeka kojega je upravo proglasio nevinim, Pilat traži politički kompromis kroz pashalnu amnestiju. Time pokušava izbjeći sukob s glavarima, ali ujedno kompromitira pravdu jer nevinog Isusa svrstava među osuđenike kojima treba pomilovanje.
2. hoćete dakle oslobodim vama Izvornik: βούλεσθε οὖν ἀπολύσω ὑμῖν [boulesthe oun apolusō humin] Gramatika: Glagol βούλεσθε (prezent indikativa medija/pasiva) označava promišljenu volju i namjeru ('želite li s namjerom'), a na nj se izravno bez veznika (asindetski) nadovezuje deliberativni konjunktiv aorista ἀπολύσω ('da oslobodim'). Glagol ἀπολύω doslovno znači 'odriješiti, pustiti na slobodu'. Značenje: Česticom οὖν ('dakle') Pilat povezuje svoju izjavu o Isusovoj nevinosti s ponudom amnestije, nadajući se da će mnoštvo prepoznati taj izlaz. No postavljanjem pitanja on odluku o sudbini nevinoga predaje u ruke njegovih tužitelja.
3. tog Kralja tih Židova Izvornik: τὸν βασιλέα τῶν Ἰουδαίων [ton basilea tōn Ioudaiōn] Gramatika: Akuzativ jednine s određenim članom (τὸν βασιλέα) praćen genitivom množine (τῶν Ἰουδαίων) tvori puni, određeni naslov. Određeni član ističe da nije riječ o bilo kakvom kralju, nego o onome o kojemu se upravo vodi spor. Značenje: Pilat namjerno koristi mesijanski i politički naslov 'Kralj Židova' s oštrom ironijom kako bi ponizio židovske glavare koji su mu predali vlastitog 'kralja'. Istodobno, u dubljoj teološkoj ironiji Ivanova evanđelja, rimski namjesnik nesvjesno izriče punu istinu o Isusovu identitetu. Imena: - Pasha [πάσχα (aram. פִּסְחָא / heb. פֶּסַח) / pascha] (ostalo) Znači: Prolazak mimo / Pošteda Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog oblika pisha (heb. pesah), od glagolskog korijena pasah koji znači 'preskočiti, mimoići, poštedjeti', u spomen na Božji prolazak mimo izraelskih kuća označeni krvlju jaganjca u Egiptu.
- Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים) / Ioudaioi] (narod) Znači: Slavljeni / Oni koji hvale (Jahvu) Tvorba: Izvedeno od imena Jude (heb. Jehuda / Yehudah), od hebrejskog korijena jada (yadah - slaviti, hvaliti).
Ovaj stih (Iv 18,39) predstavlja jedan od vrhunaca ironije u suđenju Isusu Kristu pred Poncijem Pilatom. Pilat, svjestan Isusove nevinosti, pokušava Ga spasiti oslanjajući se na pragmatični politički običaj, umjesto da hrabro stane u obranu pravde. Njegovo pitanje mnoštvu otkriva slabost ljudske vlasti pred pritiskom mase, ali ujedno i nehotično objavljuje Kristov stvarni identitet nazvavši ga "Kraljem Židova".
Teološki gledano, trenutak u kojem se ovo odvija nosi ogromnu težinu. Na dan Pashe, kada narod slavi svoje oslobođenje i prinosi janjad kao žrtvu, isti taj narod dobiva priliku prihvatiti pravo Pashalno Janje. Umjesto toga, oni biraju odbaciti svog Kralja i zatražiti oslobođenje pobunjenika Barabe. U tom se dramatičnom preokretu ljudski grijeh jasno očituje, ali se istovremeno ispunjava suvereni Božji plan spasenja.