Ivan 18,40 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Povikaše dakle opet govoreći: Ne ovoga nego tog Barabu! Bijaše pak taj Baraba razbojnik."

1. Povikaše dakle opet govoreći Izvornik: ἐκραύγασαν οὖν πάλιν λέγοντες [ekraugasan oun palin legontes] Gramatika: Glagol ἐκραύγασαν je u aoristu indikativa aktiva od κραυγάζω, što označava glasan, prodoran, gotovo divlji krik ili viku, a ne obično govorenje. Particip prezenta λέγοντες ('govoreći') uvodi sadržaj te vike. Značenje: Taj snažni glagol u Ivanovu se evanđelju redovito pojavljuje u dramatičnim trenucima, a u izvještaju o muci označava agresivni pritisak svjetine i glavara. Njihova vika stoji u oštroj suprotnosti s mirnim glasom Istine o kojem je Isus govorio u 37. stihu.

2. Ne ovoga nego tog Barabu Izvornik: μὴ τοῦτον ἀλλὰ τὸν Βαραββᾶν [mē touton alla ton Barabban] Gramatika: Niječna čestica μὴ (koja se koristi u zapovijedima, željama i zahtjevima, ovdje uz prešutno 'ne oslobodi') i snažni suprotni veznik ἀλλὰ ('nego, naprotiv') tvore oštru isključivost. Pokazna zamjenica τοῦτον ('ovoga') rabljena je bez imena, s tonom prijezira i distanciranja. Značenje: Odbacivanjem Isusa ('ovoga') i odabirom Barabe ('sina očeva') događa se dramatična zamjena: svijet odbacuje pravoga Sina Očeva i bira njegovu nasilnu karikaturu. Ujedno se ispunja slika pashalnog žrtvenog obreda u kojem jedan biva pušten na slobodu, a drugi odlazi u smrt.

3. Bijaše pak taj Baraba razbojnik Izvornik: ἦν δὲ ὁ Βαραββᾶς λῃστής [ēn de ho Barabbas lēstēs] Gramatika: Glagol ἦν u imperfektu indikativa označava trajno obilježje i dotadašnji način života. Imenica λῃστής stoji u nominativu bez člana kao predikatno ime na samom kraju rečenice, čime dobiva sav naglasak u ovom kratkom evanđelistovu komentaru. Značenje: Riječ λῃστής u to se doba nije odnosila na običnog kradljivca (κλέπτης), nego na naoružanog pljačkaša, nasilnika i političkog pobunjenika (zelota). Ivanova sažeta opaska razotkriva vrhunac ironije: oni koji Isusa lažno optužuju kao političku prijetnju Rimu traže slobodu za stvarnog oružanog pobunjenika, dok istinskog Dobrog Pastira predaju u smrt. Imena: - Baraba [Βαραββᾶς (aram. בַּר אַבָּא) / Barabbas] (osoba) Znači: Sin očev / Sin učiteljev Tvorba: Grčki oblik aramejskog patronima Bar-Abba, složenog od bar (sin) i abba (otac, ili počasni naslov za učitelja/rabina). Duboka je teološka simbolika u tome što nosi ime 'sin očev', tvoreći izravan kontrast prema Isusu kao jedinom pravom Sinu nebeskog Oca.

Ovaj stih (Ivan 18,40) predstavlja jedan od najsnažnijih dramaturških i teoloških kontrasta u narativu Isusove muke. Mnoštvo, potaknuto vjerskim vođama, potpuno iracionalno odbacuje Isusa Krista i izričito traži oslobađanje Barabe. Duboka ironija leži već u samom imenu: oni biraju aramejskog 'sina očevog' (Bar-Abbas), člana nasilne pobune, umjesto pravog Sina Oca nebeskog, Donositelja mira.

Ova scena nije samo povijesni zapis ljudske nepravde i sljepoće, nego služi i kao vrhunska slika doktrine o zamjenskom otkupljenju (supstitucijskoj žrtvi). Krivac i razbojnik, koji je po zakonu zaslužio smrt, potpuno je oslobođen jer nevini i pravedni Isus dragovoljno preuzima njegovo mjesto na križu. U Barabi tako možemo prepoznati sliku cijelog palog čovječanstva koje prima nezasluženu milost na račun Kristove žrtve.