Sada znamo da znaš sve i nemaš potrebe da Te tko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Sada znamo da znaš sve i nemaš potrebe da Te tko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao."
Odgovori im Isus: "Sada vjerujete?
Evo, dolazi čas i već je došao, da se raspršite svaki u svoje i Mene samoga ostavite; ali nisam sam jer je Otac sa Mnom.
Ovo sam vam izgovorio da u Meni mir imate. U svijetu nevolju imate; ali hrabrite se, Ja sam pobijedio svijet."
Evo, dolazi čas i već je došao, da se raspršite svaki u svoje i Mene samoga ostavite; ali nisam sam jer je Otac sa Mnom.
Evo ide čas, i već je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom.
ἰδοὺ ἔρχεται ὥρα καὶ νῦν ἐλήλυθεν ἵνα σκορπισθῆτε ἕκαστος εἰς τὰ ἴδια κἀμὲ μόνον ἀφῆτε· καὶ οὐκ εἰμὶ μόνος, ὅτι ὁ πατὴρ μετ᾽ ἐμοῦ ἐστιν.
idou erchetai hōra kai nun elēluthen ina skorpisthēte hekastos eis ta idia kame monon aphēte kai ouk eimi monos hoti ho patēr met᾽ emou estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Evo dolazi ura i došla je da budete raspršeni svaki u svoje i mene samoga ostavite; i ne jesam sam, jer Otac sa mnom jest."
1. dolazi ura i došla je Izvornik: ἔρχεται ὥρα καὶ ἐλήλυθεν [erchetai hōra kai elēluthen] Gramatika: Spoj prezenta (3. lice jednine) koji označava približavanje i perfekta (aktiv, indikativ, 3. lice jednine) koji označava radnju dovršenu u prošlosti čije stanje i posljedice traju u sadašnjosti. Značenje: Ova napetost između 'dolazi' i 'već je došla' označava da je odlučujući eshatološki čas Isusove muke i proslave upravo započeo i postao sadašnja stvarnost.
2. da budete raspršeni Izvornik: ἵνα σκορπισθῆτε [ina skorpisthēte] Gramatika: Veznik uz glagol u aoristu pasiva, konjunktiv, 2. lice množine. Konjunktiv s ovim veznikom ovdje objašnjava sadržaj 'ure', dok pasiv (tzv. božanski ili sudbinski pasiv) ukazuje na djelovanje vanjske sile kušnje i ispunjenje Pisma. Značenje: Aluzija na starozavjetno proročanstvo (Zah 13,7) o udaranju pastira i raspršivanju ovaca; zajedništvo učenika raspast će se pod pritiskom straha.
3. svaki u svoje Izvornik: ἕκαστος εἰς τὰ ἴδια [hekastos eis ta idia] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda (distributivna apozicija subjektu u množini) te prijedložni izraz s određenim članom i pridjevom u akuzativu množine srednjeg roda. Značenje: Izraz 'u svoje' označava vlastiti dom, sigurnost i privatni svijet; u času križa učenici napuštaju zajedništvo s Isusom i povlače se u vlastitu sebičnu sigurnost.
4. i mene samoga ostavite Izvornik: κἀμὲ μόνον ἀφῆτε [kame monon aphēte] Gramatika: Kaza (stapanje veznika i naglašene osobne zamjenice u akuzativu jednine) uz pridjev u akuzativu jednine muškog roda i glagol u aoristu aktiva, konjunktiv, 2. lice množine. Aorist označava konkretan, cjelovit čin napuštanja. Značenje: Nasuprot pasivnom raspršivanju, aktivni oblik glagola 'ostaviti' naglašava osobnu odgovornost učenika za bijeg i prepuštanje Učitelja samoći muke.
5. i ne jesam sam Izvornik: καὶ οὐκ εἰμὶ μόνος [kai ouk eimi monos] Gramatika: Veznik koji ovdje ima suprotno značenje ('ali', 'ipak'), odrečna čestica za objektivnu stvarnost, glagol biti u prezentu (1. lice jednine) i pridjev u nominativu jednine muškog roda. Značenje: Ljudska napuštenost ne može ugroziti dublju, ontološku stvarnost Isusova bića, a prezent ističe neprekinutu trajnost tog stanja.
6. jer Otac sa mnom jest Izvornik: ὅτι ὁ πατὴρ μετ᾽ ἐμοῦ ἐστιν [hoti ho patēr met᾽ emou estin] Gramatika: Uzročni veznik, imenica u nominativu jednine s određenim članom, prijedlog s osobnom zamjenicom u genitivu jednine koji izražava blisko zajedništvo, te glagol biti u prezentu. Značenje: Temelj Isusove snage u času potpune ljudske ostavljenosti jest trajna i neraskidiva prisutnost Oca, čime se potvrđuje njihovo savršeno jedinstvo čak i na putu prema križu.
Ovaj stih (Ivan 16,32) predstavlja ključni prijelaz iz Isusova oproštajnog govora u njegovu muku. Isus realistično proriče ljudsku slabost i skori bijeg svojih učenika, ali to ne čini iz očaja, već iz duboke svijesti o ispunjenju božanskog plana.
Glavna poruka stiha je nesalomljiva zajednica između Oca i Sina. Dok ljudska vjernost zakazuje u trenucima najveće krize, Isusov oslonac ostaje apsolutno nepromijenjen. Njegova izjava da nije sam služi kao duboki teološki iskaz o neprekinutom jedinstvu unutar Presvetog Trojstva te o Božjoj trajnoj prisutnosti koja nadilazi svaku ljudsku izolaciju i patnju.