A kada dođe Onaj, Duh Istine, vodit će vas u svoj Istini; jer neće govoriti od samoga Sebe, nego će govoriti sve što čuje i navijestit će vam ono što dolazi.
On će Mene proslaviti jer će od Mojega uzeti i navijestit će vama.
Sve što god ima Otac, Moje je; zbog toga rekoh da od Mojega uzima i da će navijestiti vama.
Malo, i više Me ne gledate; i opet malo, i vidjet ćete Me."
Rekoše dakle neki od Njegovih učenika jedni drugima: "Što je ovo što nam govori: 'Malo, i ne promatrate Me; i opet malo, i ugledat ćete Me', i: 'Jer odlazim k Ocu'?"
Sve što god ima Otac, Moje je; zbog toga rekoh da od Mojega uzima i da će navijestiti vama.
Sve što ima otac moje je: zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.
Πάντα ὅσα ἔχει ὁ πατὴρ ἐμά ἐστιν· διὰ τοῦτο εἶπον ὅτι ἐκ τοῦ ἐμοῦ λαμβάνει καὶ ἀναγγελεῖ ὑμῖν.
Panta hosa echei ho patēr ema estin dia touto eipon hoti ek tou emou lambanei kai anangelei humin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve koliko god ima Otac moje jest; zbog toga rekoh da od mojega uzima i navijestit će vama."
1. Sve koliko god ima Otac Izvornik: Πάντα ὅσα ἔχει ὁ πατὴρ [Panta hosa echei ho patēr] Gramatika: Pridjev i odnosna zamjenica u nominativu/akuzativu množine srednjeg roda (Πάντα ὅσα) s glagolom u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Značenje: Sveobuhvatni izraz 'sve koliko god' i bezvremenski prezent 'ima' (ἔχει) izriču apsolutnu puninu božanskog života, mudrosti i vlasti koja vječno pripada Ocu.
2. moje jest Izvornik: ἐμά ἐστιν [ema estin] Gramatika: Posvojni pridjev u nominativu množine srednjeg roda (ἐμά) s glagolom 'biti' u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine (u grčkom subjekt u množini srednjeg roda redovito uzima glagol u jednini). Značenje: Tvrdnja da je apsolutno sve Očevo ujedno i Sinovljevo predstavlja jednu od najsnažnijih kristoloških izjava o istobitnosti i potpunom zajedništvu Oca i Sina.
3. rekoh Izvornik: εἶπον [eipon] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Značenje: Aorist upućuje unatrag na netom izgovorenu tvrdnju iz prethodnog stiha, dajući joj teološko obrazloženje: Duh uzima 'od Isusova' upravo zato što je sve Očevo ujedno i Isusovo.
4. uzima Izvornik: λαμβάνει [lambanei] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine (za razliku od futura λήμψεται u prethodnom stihu). Značenje: Prijelaz s futura ('uzet će') na prezent ('uzima' ili 'prima') otkriva da povezanost Duha sa Sinom i Ocem nije tek budući događaj, nego trajni, vječni odnos unutar Presvetog Trojstva, dok je samo naviještanje učenicima (ἀναγγελεῖ) u futuru jer čeka povijesni trenutak proslave.
Ovaj stih (Ivan 16,15) predstavlja jednu od najsnažnijih izjava o trojstvenoj naravi Boga u Novom zavjetu. Isus hrabro i nedvosmisleno tvrdi da posjeduje sve što i Otac, čime ističe svoju potpunu ravnopravnost i božansku narav, to jest supstancijalno jedinstvo Oca i Sina.
S druge strane, stih duboko rasvjetljuje ulogu Duha Svetoga, čija je zadaća prenositi to božansko bogatstvo i istinu ljudima. Duh ne stvara novu, neovisnu objavu, nego crpi iz neiscrpnog izvora Oca i Sina. Time se opisuje savršena harmonija Presvetog Trojstva u djelu spasenja i objavljivanja otajstava vjernicima.