Da među njima ne učinih djela koja nitko drugi ne učini, grijeha ne bi imali; sada pak i vidjeli su i zamrzili i Mene i Oca Mojega;
nego da se ispuni Riječ u Zakonu njihovu napisana: 'Zamrziše Me nizašto.'
Kada dođe Branitelj kojega ću vam Ja poslati od Oca, Duh Istine koji od Oca izlazi, On će svjedočiti o Meni;
a i vi svjedočite, jer ste od početka sa Mnom.
Kada dođe Branitelj kojega ću vam Ja poslati od Oca, Duh Istine koji od Oca izlazi, On će svjedočiti o Meni;
A kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene.
Ὅταν δὲ ἔλθῃ ὁ παράκλητος ὃν ἐγὼ πέμψω ὑμῖν παρὰ τοῦ πατρός, τὸ πνεῦμα τῆς ἀληθείας ὃ παρὰ τοῦ πατρὸς ἐκπορεύεται, ἐκεῖνος μαρτυρήσει περὶ ἐμοῦ·
Hotan de elthē ho paraklētos hon egō pempsō humin para tou patros to pneuma tēs alētheias ho para tou patros ekporeuetai ekeinos marturēsei peri emou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dođe taj Branitelj kojega ću Ja poslati vama od toga Oca, taj Duh te istine koji od toga Oca izlazi, onaj će svjedočiti o meni;"
1. Branitelj Izvornik: παράκλητος [paraklētos] Gramatika: Glagolska imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, tvorena od prijedloga 'uz/pokraj' i glagola 'zvati'. Doslovno označava 'onoga koji je pozvan stati uz nekoga' radi pomoći. Značenje: U izvornom pravnom kontekstu označava odvjetnika, zastupnika ili zagovornika na sudu, a šire tješitelja i pomagača. U kontekstu mržnje svijeta, On nastupa kao božanski Branitelj i tužitelj u velikom sudskom sporu između Krista i svijeta.
2. kojega ću Ja poslati Izvornik: ὃν ἐγὼ πέμψω [hon egō pempsō] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine uz naglašenu osobnu zamjenicu prvog lica jednine u nominativu ('Ja') i glagol u indikativu futura aktivnog. Značenje: Izričito dodana zamjenica 'Ja' snažno ističe Kristov božanski autoritet: slanje Duha u svijet izravno je djelo proslavljenog Sina, u potpunom jedinstvu s Ocem.
3. Duh te istine Izvornik: τὸ πνεῦμα τῆς ἀληθείας [to pneuma tēs alētheias] Gramatika: Imenica u nominativu jednine srednjeg roda (u apoziciji prema 'Branitelju') praćena imenicom u genitivu jednine ženskog roda s određenim članom. Značenje: Genitiv ovdje označava svojstvo i izvor: Duh je nositelj, čuvar i djelatni objavitelj konačne Božje stvarnosti i istine koja je utjelovljena u Kristu.
4. od toga Oca izlazi Izvornik: παρὰ τοῦ πατρὸς ἐκπορεύεται [para tou patros ekporeuetai] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom (koji označava izravno izlaženje iz same blizine i nutrine nekoga) te glagol u indikativu prezenta srednjeg/pasivnog, 3. lice jednine. Prezent ovdje izriče bezvremensku, trajnu radnju. Značenje: Za razliku od glagola 'poslati' u futuru koji govori o povijesnom poslanju u svijet, ovaj trajni prezent opisuje vječni, unutartrojstveni odnos i božansko podrijetlo Duha iz samog Očeva bića.
5. onaj će svjedočiti Izvornik: ἐκεῖνος μαρτυρήσει [ekeinos marturēsei] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('onaj') uz glagol u indikativu futura aktivnog, 3. lice jednine. Iako je prethodna imenica 'Duh' srednjeg roda, zamjenica se vraća u muški rod. Značenje: Gramatički prijelaz u muški rod snažno potvrđuje da Duh nije bezlična božanska sila, nego stvarna božanska Osoba ('Branitelj') čija je središnja uloga trajno svjedočenje za Krista.
Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 15,26) predstavlja jedan od najkonkretnijih i najdubljih trinitarnih uvida u Novom zavjetu. Isus jasno razlučuje uloge triju božanskih osoba u ekonomiji spasenja: Otac je izvorište iz kojeg Duh vječno proishodi, Sin (Isus) je onaj koji obećava i posreduje slanje Duha Crkvi, dok je sam Duh Sveti poslan kao Zagovornik (Parakletos) i Duh istine s vrlo specifičnom misijom.
Glavna poruka ovog stiha je Isusovo obećanje da Njegovi učenici neće ostati sami u neprijateljskom svijetu. Duh Sveti, kao stvarna božanska osoba prisutna na zemlji, nastavlja Isusovo djelo tako što u srcima i umovima vjernika svjedoči puninu istine o Kristu. Time Duh Sveti osnažuje, tješi i osposobljava samu Crkvu da i ona, unatoč protivljenju, autentično svjedoči za Krista pred svijetom.