I dok je bila večera, kad je đavao već bio bacio u srce da Ga izruči Juda Šimuna Iškariotskoga,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I dok je bila večera, kad je đavao već bio bacio u srce da Ga izruči Juda Šimuna Iškariotskoga,
znajući da Mu je Otac sve dao u ruke i da je od Boga izašao te k Bogu odlazi,
ustaje od večere i odlaže haljine te uzevši platno opasa samoga Sebe.
Zatim lijeva vodu u posudu za pranje te poče prati noge učenicima i brisati platnom kojim bijaše opasan.
Dolazi dakle k Šimunu Petru; govori Mu on: "Gospodine, zar Ti meni pereš noge?"
ustaje od večere i odlaže haljine te uzevši platno opasa samoga Sebe.
Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
ἐγείρεται ἐκ τοῦ δείπνου καὶ τίθησιν τὰ ἱμάτια, καὶ λαβὼν λέντιον διέζωσεν ἑαυτόν.
egeiretai ek tou deipnou kai tithēsin ta himatia kai labōn lention diezōsen he'auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ustaje iz te večere i polaže te haljine, i uzevši platno opasa samoga-sebe."
1. ustaje iz te večere Izvornik: ἐγείρεται ἐκ τοῦ δείπνου [egeiretai ek tou deipnou] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa medija/pasiva u 3. licu jednine; riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu koji nakon dugog niza participa iz stihova 1–3 naglo oživljava prizor pred očima čitatelja. Značenje: Glagol ἐγείρω ujedno je i glagol uskrsnuća; Isus ustaje sa svoga mjesta učitelja za stolom kako bi preuzeo ulogu sluge.
2. polaže te haljine Izvornik: τίθησιν τὰ ἱμάτια [tithēsin ta himatia] Gramatika: Drugi pripovjedni prezent u 3. licu jednine aktivnog indikativa s objektom u akuzativu množine srednjeg roda (τὰ ἱμάτια – gornja odjeća, plašt). Značenje: Glagol τίθημι ('odložiti, položiti') u Ivanovu evanđelju isti je onaj kojim Isus opisuje kako Dobri pastir 'polaže život svoj' (Iv 10,11.15.17–18), pa odlaganje haljina proročki naviješta polaganje života na križu.
3. uzevši platno Izvornik: λαβὼν λέντιον [labōn lention] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda (λαβών) označava radnju koja prethodi glavnom glagolu; imenica λέντιον (latinizam od linteum) u akuzativu je bez člana. Značenje: Ubacivanjem pregače ili lanenog ručnika za brisanje, Isus na sebe uzima vanjsko obilježje najnižeg kućnog roba (usp. Fil 2,7: 'uzevši lik sluge').
4. opasa samoga-sebe Izvornik: διέζωσεν ἑαυτόν [diezōsen heauton] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog u 3. licu jednine s povratnom zamjenicom ἑαυτόν u akuzativu; prijelaz s pripovjednih prezenata na aorist zaokružuje pripremne radnje kao dovršen i odlučan čin, a povratna zamjenica snažnije od običnog medija ističe osobnu voljnost. Značenje: Onaj u čije je ruke Otac predao sve sam se, posve slobodno, opasuje kao sluga kako bi izvršio djelo čišćenja svojih učenika.
Ovaj stih (Iv 13,4) izvanredan je i slojevit prikaz Isusove poniznosti. Kroz niz naizgled jednostavnih, namjernih radnji — ustajanje, odlaganje gornjih haljina, uzimanje ubrusa i opasivanje — apostol Ivan prenosi snažnu teološku poruku o Isusovom silasku u ljudsku stvarnost (kenozi). Korišteni glagoli ciljano odjekuju njegovim ranijim učenjima o dobrovoljnom polaganju i ponovnom uzimanju vlastitog života za spasenje svijeta.
Stoga, čin kojim Isus započinje pranje nogu nije isključivo moralna pouka o služenju bližnjima, već i duboko proročki, simbolički prikaz njegove nadolazeće muke i smrti. Gospodin vlastitom voljom preuzima lik najnižeg roba, ostavljajući trajnu poruku da se autentična božanska moć najsavršenije očituje kroz nesebično sebedarje i služenje drugima.