A prije blagdana Pashe, znajući Isus da je došao Njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta k Ocu, ljubivši Svoje koji su u svijetu, do kraja ih uzljubi.
I dok je bila večera, kad je đavao već bio bacio u srce da Ga izruči Juda Šimuna Iškariotskoga,
znajući da Mu je Otac sve dao u ruke i da je od Boga izašao te k Bogu odlazi,
ustaje od večere i odlaže haljine te uzevši platno opasa samoga Sebe.
Zatim lijeva vodu u posudu za pranje te poče prati noge učenicima i brisati platnom kojim bijaše opasan.
znajući da Mu je Otac sve dao u ruke i da je od Boga izašao te k Bogu odlazi,
Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide,
εἰδὼς ὁ Ἰησοῦς ὅτι πάντα ἔδωκεν αὐτῷ ὁ πατὴρ εἰς τὰς χεῖρας, καὶ ὅτι ἀπὸ θεοῦ ἐξῆλθεν καὶ πρὸς τὸν θεὸν ὑπάγει,
eidōs ho Iēsous hoti panta edōken autō ho patēr eis tas cheiras kai hoti apo theou exēlthen kai pros ton theon hupagei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"znajući da sve dade njemu taj Otac u te ruke, i da od Boga izađe i prema tom Bogu odlazi,"
1. znajući Izvornik: εἰδώς [eidōs] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu jednine muškog roda; ponavlja particip iz 1. stiha (analepsa) nakon umetnute opaske o Judi, čime izravno uvodi motive Isusova ustajanja od stola u 4. stihu. Značenje: Isusovo ponizno služenje ne proizlazi iz slabosti, nego upravo iz vrhunske svijesti o vlastitom božanskom dostojanstvu i vlasti.
2. sve dade njemu taj Otac u te ruke Izvornik: πάντα ἔδωκεν αὐτῷ ὁ πατὴρ εἰς τὰς χεῖρας [panta edōken autō ho patēr eis tas cheiras] Gramatika: Akuzativ množine srednjeg roda (πάντα) stoji na prvom mjestu radi isticanja, a glagol u aoristu indikativa aktivnog (ἔδωκεν) označava neopoziv i cjelovit Očev čin predaje svekolike vlasti Sinu. Značenje: Dok đavao djeluje u Judinu srcu da 'preda' Isusa, Otac je već 'sve' (uključujući i sam čas muke i sudbinu svijeta) predao u Isusove ruke – ruke koje će sada oprati učenicima noge.
3. od Boga izađe Izvornik: ἀπὸ θεοῦ ἐξῆλθεν [apo theou exēlthen] Gramatika: Prijedlog ἀπό s genitivom bez člana (ἀπὸ θεοῦ) naglašava samo božansko podrijetlo, a aorist indikativa aktivnog (ἐξῆλθεν) sažima utjelovljenje i poslanje u svijet kao povijesni čin. Značenje: Potvrđuje Isusovu preegzistenciju i nebesko podrijetlo od Boga, što je temelj njegova autoriteta u Ivanovu evanđelju.
4. prema tom Bogu odlazi Izvornik: πρὸς τὸν θεὸν ὑπάγει [pros ton theon hypagei] Gramatika: Prijedlog πρός s akuzativom i određenim članom izražava osobno kretanje i zajedništvo, a glagol u prezentu indikativa aktivnog (ὑπάγει) prikazuje odlazak kao proces koji je već započeo. Značenje: Cijeli Isusov zemaljski put zatvara savršeni luk od Boga k Bogu; njegova smrt nije poraz nego povratak u Očevo zajedništvo.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (13,3) predstavlja veličanstven teološki uvod u pranje nogu učenicima, postavljajući temelj za duboki kontrast koji neposredno slijedi. Ivan namjerno naglašava Isusovu vrhovnu božansku svjesnost: On nedvojbeno zna svoje božansko podrijetlo (od Boga je izišao), svoju apsolutnu vlast nad svime (sve mu je Otac predao u ruke) i svoju konačnu sudbinu (k Bogu odlazi). Unatoč takvoj nedokučivoj moći i uzvišenom statusu, Isus potpuno slobodno bira skinuti haljine, uzeti ručnik i služiti učenicima poput najnižeg roba.
Glavna poruka ovog stiha je da Isusova poniznost ne proizlazi iz Njegove slabosti ili nedostatka identiteta, već iz Njegovog potpunog suvereniteta. Tek onaj koji savršeno poznaje svoju veličinu i božansku narav može se tako radikalno, potpuno i bezuvjetno poniziti iz ljubavi prema čovjeku. Ovaj zapanjujući čin sebedarja postaje vrhunska objava same naravi Boga, razotkrivajući da istinska božanska moć ne počiva na dominaciji nad drugima, nego na ljubavi, služenju i davanju vlastitog života.