Knjiga o Ruti 1

1U dane kad su sudili suci nastade glad u zemlji, te čovjek iz Betlehema Judina ode boraviti na Moapskim poljanama, on, njegova žena i njegova dva sina. 2Tome čovjeku ime bijaše Elimelek, njegovoj ženi ime Noemi, a dvojici njegovih sinova imena Mahlon i Kiljon. Bijahu oni Efraćani iz Betlehema Judina. Dođoše na Moapske poljane i ondje ostadoše. 3Umrije Elimelek, muž Noemin, te ostade ona i njezina dva sina. 4Uzeše sebi za žene Moapke; ime jednoj bijaše Orpa, a ime drugoj Ruta. I proboraviše ondje oko deset godina. 5Umriješe također obojica, Mahlon i Kiljon, pa žena ostade bez svoje dvoje djece i bez svoga muža. 6Tada ustade ona i njezine snahe te se vrati s moapskih polja, jer je u moapskom polju čula da je Jahve pohodio Svoj narod da im dade kruha. 7Izađe iz mjesta u kojemu bijaše, a njezine dvije snahe s njom, te pođoše na put da se vrate u zemlju Judinu. 8Tada Noemi reče svojim dvjema snahama: "Idite, vratite se svaka u kuću svoje majke. Neka vam Jahve iskaže Milost, kao što ste vi učinile s pokojnicima i sa mnom. 9Neka vam Jahve podari da nađete počinak, svaka u kući svoga muža!" Tada ih poljubi, a one podigoše glas i zaplakaše. 10I rekoše joj: "Zaista, s tobom ćemo se vratiti tvome narodu." 11A Noemi reče: "Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar u mojoj utrobi još ima sinova koji bi vam postali muževi? 12Vratite se, kćeri moje, idite, jer sam prestara da bih imala muža. Pa i kad bih rekla: 'Imam nadu', i kad bih već noćas pripala mužu te rodila sinove, 13Zar biste ih čekale dok ne odrastu? Zar biste se zbog njih suzdržavale od udaje? Ne, kćeri moje, jer meni je mnogo gorče nego vama, jer se protiv mene podigla Ruka Jahvina. 14One opet podigoše glas i zaplakaše. Orpa poljubi svoju svekrvu, a Ruta prionu uz nju. 15Ona reče: "Gle, tvoja se jetrva vratila svome narodu i svojim bogovima. Vrati se za svojom jetrvom." 16A Ruta reče: "Ne sili me da te ostavim i da se odvratim od tebe; jer kamo ti ideš, ići ću i ja, i gdje ti noćuješ, noćivat ću i ja. Tvoj je narod moj narod i tvoj je Bog moj Bog. 17Gdje ti umreš, umrijet ću, i ondje ću biti pokopana. Neka mi tako učini Jahve i tako neka doda, ako išta osim smrti rastavi mene i tebe." 18Vidje da je odlučna ići s njom, pa joj prestade govoriti. 19Išle su tako njih dvije dok ne stigoše u Betlehem. A kad stigoše u Betlehem, uskomeša se sav grad zbog njih i rekoše: "Je li ovo Noemi?" 20A ona im reče: "Ne zovite me Noemi, zovite me Mara, jer mi je Svemogući veoma zagorčao. 21Otišla sam puna, a Jahve me vratio praznu. Zašto me zovete Noemi, kad je Jahve posvjedočio protiv mene i Svemogući mi nanio zlo? 22I vrati se Noemi, a s njom njezina snaha Ruta Moapka, koja se vratila s Moapskih poljana. One dođoše u Betlehem na početku žetve ječma.