Vratite se, kćeri moje, idite, jer sam prestara da bih imala muža. Pa i kad bih rekla: 'Imam nadu', i kad bih već noćas pripala mužu te rodila sinove,
Vratite se, kćeri moje, idite, jer sam prestara da bih imala muža. Pa i kad bih rekla: 'Imam nadu', i kad bih već noćas pripala mužu te rodila sinove,
Zar biste ih čekale dok ne odrastu? Zar biste se zbog njih suzdržavale od udaje? Ne, kćeri moje, jer meni je mnogo gorče nego vama, jer se protiv mene podigla Ruka Jahvina.
One opet podigoše glas i zaplakaše. Orpa poljubi svoju svekrvu, a Ruta prionu uz nju.
Ona reče: "Gle, tvoja se jetrva vratila svome narodu i svojim bogovima. Vrati se za svojom jetrvom."
A Ruta reče: "Ne sili me da te ostavim i da se odvratim od tebe; jer kamo ti ideš, ići ću i ja, i gdje ti noćuješ, noćivat ću i ja. Tvoj je narod moj narod i tvoj je Bog moj Bog.
One opet podigoše glas i zaplakaše. Orpa poljubi svoju svekrvu, a Ruta prionu uz nju.
Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje.
וַתִּשֶּׂנָה קוֹלָן וַתִּבְכֶּינָה עוֹד וַתִּשַּׁק עָרְפָּה לַחֲמוֹתָהּ וְרוּת דָּבְקָה בָּֽהּ
va./ti.Se.nah ko.La/n va./tiv.Kei.nah od va./ti.Shak 'a.re.Pah la./cha.mo.Ta/h ve./Rut Da.ve.kah Ba/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I podigoše glas svoj i zaplakaše još i poljubi Orpa svekrvu svoju a Ruta prionu uz nju."
1. i podigoše glas svoj Izvornik: וַתִּשֶּׂנָה קוֹלָן [vatisena kolan] Gramatika: Sintagma koja se sastoji od glagola 'nasa' (podići, nositi) u Qal imperfektu 3. lica množine ženskog roda s vav-konsekutivom te imenice 'kol' (glas) s pronominalnim sufiksom 3. lica množine ženskog roda. Značenje: U biblijskom hebrejskom ova fraza označava glasan, emocionalni ispad. Često je vezana uz duboku tugu, naricanje i otvoreno izražavanje goleme boli pri rastanku.
2. još Izvornik: עוֹד ['od] Gramatika: Prilog koji označava ponavljanje, trajanje, dodatak ili nastavak neke radnje. Značenje: Ukazuje na to da ovo nije bio prvi izljev emocija, već nastavak prethodnog snažnog plakanja spomenutog ranije u tekstu. Naglašava dugotrajnost i mučnu težinu procesa opraštanja.
3. i poljubi Izvornik: וַתִּשַּׁק [vatishak] Gramatika: Glagol 'nashak' (poljubiti) u Qal imperfektu 3. lica jednine ženskog roda s vav-konsekutivom koji označava narativni slijed prošle radnje. Značenje: Poljubac u ovom kontekstu označava konačni oproštaj i rastanak, a ne izraz nastavka suživota. Orpa ovim činom formalno i s poštovanjem završava svoj odnos sa svekrvom, birajući povratak u domovinu.
4. prionu Izvornik: דָּבְקָה [davka] Gramatika: Glagol 'dabaq' (prilijepiti se, prionuti, držati se blizu) u Qal perfektu 3. lica jednine ženskog roda. Značenje: Ovaj iznimno snažan glagol često se koristi za opisivanje najdublje odanosti, poput bračnog sjedinjenja ili saveza s Bogom. Pokazuje Rutinu neopozivu, svjesnu odluku da trajno veže svoj život uz Noemi i napusti vlastitu prošlost. Imena:
- Orpa [עָרְפָּה / 'arpa] (osoba) Znači: Vrat, zatiljak (ona koja okreće leđa) ili srna. Tvorba: Najčešće se izvodi iz hebrejskog korijena 'oref' (עֹרֶף) što znači vrat ili zatiljak, metaforički nagovještavajući njezino okretanje leđa i odlazak od Noemi. Dio stručnjaka ime povezuje sa semitskim korijenom za bujnu kosu ili gazelu/srnu.
- Ruta [רוּת / rut] (osoba) Znači: Prijateljica, družica. Tvorba: Vjerojatno se radi o skraćenom obliku moapskog ili hebrejskog izraza srodnog riječi 're'ut' (רְעוּת), što doslovno znači prijateljstvo ili družica. Ime u potpunosti odražava njezinu narativnu ulogu vjerne i odane suputnice.
Ovaj stih predstavlja ključni emocionalni i teološki vrhunac prvog poglavlja Knjige o Ruti, prikazujući oštar kontrast u odlukama dviju snaha. Iako obje dijele duboku tugu i plaču zbog rastanka, njihovi ih postupci usmjeravaju u dva potpuno različita životna pravca. Orpa, kroz iskreni oproštajni poljubac, odabire razumnu i društveno očekivanu opciju – povratak sigurnosti vlastitog naroda, kulture i bogova, čime njena uloga u biblijskom narativu završava.
S druge strane, Rutina odluka opisana je teološki nabijenim glagolom 'dabaq' (prionuti), koji nadilazi puku obiteljsku dužnost i oslikava radikalnu vjernost ('hesed'). Dok se Orpa okreće, Ruta se doslovno i figurativno 'lijepi' uz svoju svekrvu, prihvaćajući njezinu neizvjesnu sudbinu kao svoju. Ovaj čin bezuvjetnog predanja postavlja narativni temelj za cijelu knjigu i konačno dovodi do Rutinog uključenja u povijest spasenja kroz genealogiju kralja Davida.