Početna ›

Ivan 7,2 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I poslije ovoga hodao je Isus po Galileji; jer ne htjede po Judeji hodati, zato što su Ga Židovi tražili ubiti.

A bijaše blizu židovski blagdan, Blagdan sjenica.

Rekoše Mu dakle braća Njegova: "Prijeđi odavde i idi u Judeju da i učenici Tvoji promatraju djela Tvoja koja činiš;

jer nitko ništa ne čini u tajnosti a da sam traži biti u javnosti. Ako ovo činiš, očituj Sebe svijetu."

Biblija

A bijaše blizu židovski blagdan, Blagdan sjenica.

Daničić-Karadžić

Bijaše pak blizu praznik Jevrejski građenje sjenica.

Original

ἦν δὲ ἐγγὺς ἡ ἑορτὴ τῶν Ἰουδαίων ἡ σκηνοπηγία.

Izgovor

ēn de engus hē he'ortē tōn Ioudaiōn hē skēnopēgia

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Bijaše pak blizu taj blagdan tih Židova, to postavljanje sjenica."

Analiza

1. Bijaše Izvornik: ἦν [ēn] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Imperfekt ovdje ne označava trenutnu radnju, nego opisuje pozadinsko stanje i vremenski okvir u kojem će se odvijati naredni događaji. Značenje: Postavlja povijesnu i liturgijsku pozornicu za sedmo poglavlje, povezujući Isusovo kretanje u Galileji s nadolazećim hodočasničkim vremenom u Jeruzalemu.

2. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici. Označava blagu suprotnost ili prijelaz na novu misao u pripovijedanju. Značenje: Stvara napetost u odnosu na prethodni stih: iako Židovi u Judeji traže priliku da ubiju Isusa, približavanje velikog blagdana otvara pitanje njegova odlaska u Jeruzalem.

3. blizu Izvornik: ἐγγὺς [engus] Gramatika: Prilog mjesta ili vremena koji se ovdje koristi predikatno uz glagol 'bijaše' za označavanje vremenske blizine. Značenje: Naglašava neposrednu blizinu blagdana, čime se objašnjava zašto Isusova braća u sljedećem stihu vrše pritisak na njega da krene na put.

4. taj blagdan tih Židova Izvornik: ἡ ἑορτὴ τῶν Ἰουδαίων [hē he'ortē tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena genitivom množine koji izražava pripadnost. Značenje: Evanđelist redovito navodi da su blagdani 'židovski' kako bi ih približio kršćanskim čitateljima nežidovskog podrijetla, ali i naznačio da ti obredi nalaze svoje pravo ispunjenje u Kristu.

5. to postavljanje sjenica Izvornik: ἡ σκηνοπηγία [hē skēnopēgia] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, u apoziciji prema imenici 'blagdan'. Složena je od imenice 'skēnē' (šator, sjenica) i glagola 'pēgnumi' (zabiti, pričvrstiti, podići). Značenje: Odnosi se na jesenski Blagdan sjenica (heb. Sukot), spomen na Božju brigu tijekom četrdesetogodišnjeg lutanja pustinjom i slavlje završetka berbe. Obredi izlijevanja vode i paljenja velikih svijećnjaka na ovaj blagdan izravna su podloga za Isusove objave o živoj vodi i svjetlu svijeta u nastavku poglavlja. Imena: - Židovi [Ἰουδαίων (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaiōn] (narod) Znači: Pripadnik Judina plemena ili stanovnik Judeje; korijenski: 'hvaljen' ili 'onaj koji slavi Boga'. Tvorba: Potječe od imena patrijarha Jude (heb. Yehudah), izvedenog iz glagolskog korijena 'jadah' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati). U tekstu stoji pridjev 'židovski', odakle se izvodi nominativ imena naroda.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 7,2) služi kao važna prijelazna točka i postavlja vremenski, kulturni i teološki okvir za događaje koji slijede. Spominjanje Blagdana sjenica nije samo usputna kronološka bilješka, već namjerno uvođenje duboke teološke simbolike koja će dominirati u narednim poglavljima.

Blagdan sjenica bio je vrijeme velike radosti, obilježen obredima crpljenja vode i paljenja velikih svjetiljki, a pratila su ga i snažna mesijanska iščekivanja. Smještajući radnju upravo u ovo vrijeme, evanđelist priprema čitatelja za Isusovo očitovanje vlastitog identiteta. Isus nedugo nakon ovoga koristi te drevne blagdanske simbole kako bi pokazao da On sam, u svojoj osobi, ispunjava starozavjetna obećanja koja blagdan samo naslućuje.