Govori Mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo odlaziš?" Odgovori mu Isus: "Kamo odlazim, ne možeš Me sada slijediti, ali slijedit ćeš poslije."
Govori Mu Petar: "Gospodine, zašto Te ne mogu sada slijediti? Život ću svoj za Tebe položiti."
Odgovara Isus: "Život ćeš svoj za Mene položiti? Amen, amen, kažem ti: neće pijetao zapjevati dok Me triput ne zaniječeš.
Odgovara Isus: "Život ćeš svoj za Mene položiti? Amen, amen, kažem ti: neće pijetao zapjevati dok Me triput ne zaniječeš.
Odgovori mu Isus: dušu li ćeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neće pijetao zapjevati dok me se triput ne odrečeš.
ἀποκρίνεται αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· τὴν ψυχήν σου ὑπὲρ ἐμοῦ θήσεις; ἀμὴν ἀμὴν λέγω σοι· οὐ μὴ ἀλέκτωρ φωνήσῃ ἕως οὗ ἀρνήσῃ με τρίς.¶
apokrinetai autō ho Iēsous tēn psuchēn sou huper emou thēseis amēn amēn legō soi ou mē alektōr phōnēsē he'ōs hou arnēsē me tris
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odgovara Isus: [Taj] život svoj za mene položit ćeš? Amen, amen, govorim ti: nikako pijetao neka zapjeva do časa kojeg zanijekat ćeš me triput."
1. Odgovara Izvornik: ἀποκρίνεται [apokrinetai] Gramatika: Glagol u prezentu, deponentni (srednje-pasivni oblik s aktivnim značenjem), indikativ, 3. lice jednine. Kao i u prethodnom stihu, povijesni prezent pojačava dramatičnost prizora. Značenje: Uvodi svečan, proročki i otrežnjujući Isusov odgovor koji razotkriva raskorak između ljudske samouvjerenosti i stvarne slabosti.
2. život svoj za mene položit ćeš? Izvornik: τὴν ψυχήν σου ὑπὲρ ἐμοῦ θήσεις; [tēn psychēn sou hyper emou thēseis] Gramatika: Upitna rečenica s glagolom u futuru, aktivu, indikativu, 2. lice jednine, i naglašenim oblikom osobne zamjenice u genitivu (ἐμοῦ). Doslovno i istim redoslijedom ponavlja Petrove riječi prebacujući ih iz 1. u 2. lice. Značenje: Retoričko pitanje prožeto blagom ironijom i tugom kojim Isus postavlja zrcalo pred Petrovu umišljenost, pokazujući mu koliko ne poznaje ni samoga sebe ni narav Isusova poslanja.
3. Amen, amen Izvornik: ἀμὴν ἀμὴν [amēn amēn] Gramatika: Nepromjenjiva čestica hebrejskog podrijetla (od korijena 'aman' – biti čvrst, pouzdan, istinit). Udvojeno ponavljanje na početku izjave specifičnost je isključivo Ivanova evanđelja. Značenje: Služi kao svečana prisega i objava vrhovnog autoriteta kojom Isus jamči apsolutnu istinitost proročanstva koje slijedi, govoreći iz vlastite božanske punomoći.
4. nikako ... neka zapjeva Izvornik: οὐ μὴ ... φωνήσῃ [ou mē ... phōnēsē] Gramatika: Dvostruka negacija (οὐ μὴ) spojena s glagolom u aoristu, aktivu, konjunktivu, 3. lice jednine. U novozavjetnom grčkom to je najsnažniji mogući način nijekanja neke buduće radnje ('nipošto neće', 'ni u kojem slučaju'). Značenje: Naglašava neumitnost i potpunu sigurnost onoga što će se dogoditi već te iste noći: zora neće svanuti niti će se oglasiti jutarnji pijetao prije nego što se proroštvo ispuni.
5. zanijekat ćeš Izvornik: ἀρνήσῃ [arnēsē] Gramatika: Glagol u futuru, mediju (deponentni), indikativu, 2. lice jednine. Medijalni oblik naglašava osobnu uključenost subjekta koji radnju vrši radi vlastitog interesa ili samozaštite. Značenje: Označava javno odricanje, odbacivanje povezanosti i nijekanje poznavanja osobe; stoji u izravnoj, tragičnoj suprotnosti s Petrovim obećanjem da će položiti život za Gospodina.
6. triput Izvornik: τρίς [tris] Gramatika: Brojevni prilog smješten na samom kraju rečenice i cijeloga odlomka, gdje nosi najveću težinu. Značenje: Broj tri u biblijskoj simbolici označava potpunost i konačnost nekog čina: Petrovo zatajenje neće biti tek trenutačna omaška, nego višekratno i potpuno odricanje, koje će kasnije biti izliječeno trostrukim pitanjem ljubavi (Iv 21,15-17). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Jahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti). Tekst objašnjava: U Mt 1,21 anđeo izričito tumači značenje imena: 'nadjenut ćeš mu ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih'.
Ovaj stih (Ivan 13:38) predstavlja jedan od najdramatičnijih i najpoučnijih trenutaka Isusovog dijaloga s učenicima prije muke. Isus oštro dekonstruira Petrovo samopouzdanje i njegovo naivno obećanje da će položiti život za njega. Korištenjem snažne dvostruke negacije 'οὐ μὴ' i svečanog uvoda 'zaista, zaista', Isus progovara s apsolutnim autoritetom o dubini ljudske slabosti nasuprot svojem božanskom sveznanju.
Teološki gledano, ovaj redak naglašava tragičnu razliku između ljudskih dobrih namjera usmjerenih vlastitim snagama i stvarne duhovne sposobnosti bez Božje milosti i Duha Svetoga. Petar je uvjeren da može donijeti ultimativnu žrtvu (što je zapravo ekskluzivno Isusovo otkupiteljsko djelo), a Isus mu otkriva da će umjesto herojstva pokazati potpunu slabost. Stih služi kao trajno upozorenje protiv duhovnog ponosa i podsjetnik da se prava vjernost ne gradi na ljudskim obećanjima, već na potpunom oslanjanju na Krista.