Nakon Abimeleka ustade Tola, sin Pue, sina Dodova, čovjek iz Jisakara, da spasi Izrael, a prebivao je u Šamiru, u gori Efrajimovoj.
Nakon Abimeleka ustade Tola, sin Pue, sina Dodova, čovjek iz Jisakara, da spasi Izrael, a prebivao je u Šamiru, u gori Efrajimovoj.
Sudio je Izraelu dvadeset i tri godine. Zatim je umro te je pokopan u Šamiru.
Nakon njega ustade Jair Gileađanin te je sudio Izraelu dvadeset i dvije godine.
Imao je trideset sinova koji su jahali na trideset magaraca i imali su trideset gradova; njih nazivaju Sela Jairova sve do ovoga dana, a nalaze se u zemlji Gilead.
Sudio je Izraelu dvadeset i tri godine. Zatim je umro te je pokopan u Šamiru.
I bi sudija Izrailju dvadeset i tri godine, pa umrije i bi pogreben u Samiru.
וַיִּשְׁפֹּט אֶת יִשְׂרָאֵל עֶשְׂרִים וְשָׁלֹשׁ שָׁנָה וַיָּמָת וַיִּקָּבֵר בְּשָׁמִֽיר
va/i.yish.Pot 'et- Yis.ra.'El 'es.Rim ve./sha.Losh sha.Nah va/i.Ya.mot va/i.yi.ka.Ver be./sha.Mir
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sudio je Izrael dvadeset i tri godine i umro je i pokopan je u Šamiru."
1. I sudio je Izvornik: וַיִּשְׁפֹּט [vayishpot] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, oblik wayyiqtol (waw-konsekutiv s imperfektom) u trećem licu jednine muškog roda. Označava svršenu radnju u prošlosti unutar narativnog niza. Značenje: U kontekstu Knjige o Sucima, ovaj korijen (š-p-t) označava više od pukog donošenja pravorijeka; on obuhvaća vođenje, oslobađanje i upravljanje. Pokazuje ulogu koju je Bog povjerio pojedincu za izbavljenje i vodstvo naroda.
2. dvadeset i tri godine Izvornik: עֶשְׂרִים וְשָׁלֹשׁ שָׁנָה ['esriym veshalosh shana] Gramatika: Brojevni izraz u kojem je imenica 'godina' (šanah) u jednini. U biblijskom hebrejskom imenice često dolaze u jednini nakon brojeva većih od deset. Značenje: Precizno navođenje godina vladavine karakteristično je za biblijsku historiografiju. Ovo razdoblje predstavlja cjelovito vrijeme stabilnosti i mira pod vodstvom suca.
3. i umro je Izvornik: וַיָּמָת [vayamat] Gramatika: Glagol od korijena m-w-t (umrijeti) u Qal obliku wayyiqtol, 3. lice jednine muškog roda. Waw-konsekutiv izražava izravan kronološki slijed događaja. Značenje: Ovo je standardna formula u povijesnim knjigama kojom se zaključuje izvještaj o nečijem životu. Naglašava neizbježnu ljudsku smrtnost unatoč važnoj ulozi u povijesti Izraela.
4. i pokopan je Izvornik: וַיִּקָּבֵר [vayikaver] Gramatika: Glagol od korijena q-b-r (pokopati) u Niphal konjugaciji, koja ovdje izražava pasiv. Oblik je također wayyiqtol, 3. lice jednine muškog roda. Značenje: Pokop u rodnom mjestu ili na obiteljskom posjedu bio je iznimno važan u staroizraelskoj kulturi. On označava častan kraj života i trajno povezivanje s vlastitim precima.
5. u Šamiru Izvornik: בְּשָׁמִֽיר [beshamiyr] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, na) spojen s vlastitom imenicom mjesta Šamir. Značenje: Precizno navođenje mjesta pokopa učvršćuje povijesni karakter teksta. Smješta djelovanje ovog suca unutar jasnih geografskih granica njegova plemena na Efrajimovoj gori. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / On se bori s Bogom Tvorba: Ime je sastavljeno od korijena ś-r-h (boriti se, ustrajati) i teoforičkog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32,28 objašnjava ime riječima: 'Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadvladao si'. Promjena imena: Jakov (hebr. Ya'aqov) dobio je novo ime Izrael nakon noćne borbe s anđelom u Penuelu, što označava promjenu njegovog identiteta i sudbine.
- Šamir [שָׁמִיר / shamiyr] (grad) Znači: Trn, kremen, čuvar Tvorba: Naziv dolazi od korijena š-m-r (čuvati) ili od istoimene imenice koja označava oštar trn ili tvrdi kamen (kremen), opisujući vjerojatno zemljopisna, surova ili obrambena svojstva lokacije.
Ovaj stih (Suci 10,2) donosi tipičnu deuteronomističku formulu kojom se opisuje vladavina i kraj života jednog od 'malih sudaca', u ovom slučaju Tole. Njegov je glavni fokus na sažetom, faktografskom izvještaju koji potvrđuje kontinuitet u vodstvu i zaštiti izraelskog naroda od strane Boga.
Ritam nabrajanja – sudio je, umro je, pokopan je – stvara sliku mirnog i stabilnog razdoblja bez ratnih previranja. Bilježenje točnog trajanja službe (dvadeset i tri godine) te mjesta pokopa (Šamir) daje povijesni pečat tekstu i služi kao teološka potvrda da su i mirnija razdoblja bila jednako važan dio božanske providnosti i povijesti spasenja.