Početna ›

Suci 1,2 — Knjiga o Sucima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Nakon Jošuine smrti, Izraelovi sinovi upitaše Jahvu: "Tko će za nas prvi krenuti na Kanaance da se bori protiv njih?"

I reče Jahve: "Juda neka uzađe. Evo, predao sam zemlju u njegovu ruku."

Juda reče svomu bratu Šimunu: "Pođi sa mnom u moj ždrijeb i borimo se protiv Kanaanaca, a i ja ću ići s tobom u tvoj ždrijeb." I Šimun ode s njim.

Juda uzađe, a Jahve im izruči u ruke Kanaance i Perižane. U Bezeku pobiše deset tisuća ljudi.

Biblija

I reče Jahve: "Juda neka uzađe. Evo, predao sam zemlju u njegovu ruku."

Daničić-Karadžić

I Gospod reče: Juda neka ide; eto dao sam mu zemlju u ruke.

Original

וַיֹּאמֶר יְהוָה יְהוּדָה יַעֲלֶה הִנֵּה נָתַתִּי אֶת הָאָרֶץ בְּיָדֽוֹ

Izgovor

va/i.Yo.mer Yah.weh ye.hu.Dah ya.'a.Leh hi.Neh na.Ta.ti 'et- ha./'A.retz be./ya.D/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče Jahve Juda neka uzađe evo dao sam zemlju u ruku njegovu"

Analiza

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Vav konsekutivni uz imperfekt glagola אָמַר (amar, reći) u 3. licu jednine. Ovaj se oblik redovito koristi u hebrejskom za izražavanje slijeda radnji u narativnoj prošlosti. Značenje: Uvodi izravni Božji odgovor koji slijedi nakon upita naroda. Označava Božju prisutnost, Njegovo vodstvo i spremnost da komunicira jasne upute.

2. neka uzađe Izvornik: יַעֲלֶה [ya'ale] Gramatika: Qal imperfekt glagola עָלָה (alah, ići gore, uzaći) u 3. licu jednine muškog roda. Ovdje ima jusiono (voluntativno) značenje kao zapovijed ili dopuštenje. Značenje: Riječ se odnosi na fizičko uspinjanje u brdovite krajeve Kanaana, ali funkcionira i kao vojni termin za polazak u bitku. Označava preuzimanje vodstva i inicijative u svetom ratu s Božjim blagoslovom.

3. evo dao sam Izvornik: הִנֵּה נָתַתִּי [hine natatiy] Gramatika: Uzvik הִנֵּה (hine) za skretanje pažnje stoji uz qal perfekt glagola נָתַן (natan, dati) u 1. licu jednine. Riječ je o takozvanom 'proročkom perfektu' gdje je budući događaj opisan kao da se već zbio. Značenje: Ova fraza izražava apsolutnu sigurnost Božjeg obećanja. Pobjeda nije izborena ljudskom snagom, već je unaprijed osigurana isključivo kao Božji dar.

4. zemlju Izvornik: הָאָרֶץ [ha'arets] Gramatika: Imenica אֶרֶץ (erets, zemlja) s određenim članom הָ (ha). Prethodi joj neprevodiva partikula אֶת ('et) koja označava izravni objekt. Značenje: Odnosi se na specifično područje, Obećanu zemlju, koju su Izraelci trebali baštiniti prema savezu. Predstavlja ispunjenje stoljetnih obećanja danih patrijarsima.

5. u ruku njegovu Izvornik: בְּיָדֽוֹ [beyado] Gramatika: Prijedlog בְּ (be, u) spojen s imenicom יָד (yad, ruka) i pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda (njegovu). Značenje: U biblijskoj antropologiji i idiomima, 'ruka' simbolizira moć, autoritet i kontrolu. Predati nešto 'u nečiju ruku' znači dati mu potpunu vlast i pobjedu nad time. Imena:

- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime je najvjerojatnije izvedeno iz hebrejskog glagola היה (hayah) ili starijeg oblika הוה (havah), što znači 'biti' ili 'postati'. Predstavlja sveti tetragramaton, osobno Božje ime. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), izravno povezujući svoje ime sa svojim vječnim postojanjem i djelatnom prisutnošću u korist svog naroda.

- Juda [יְהוּדָה / yehuda] (narod) Znači: Neka je hvaljen, Hvala, Predmet hvale Tvorba: Dolazi od hebrejskog glagolskog korijena ידה (yadah), što u Hifil konjugaciji znači 'hvaliti', 'zahvaljivati' ili 'priznati'. Ovdje označava čitavo pleme nazvano po svom praocu. Tekst objašnjava: Prema Postanku 29,35, Lea je, nakon što je rodila svog četvrtog sina, rekla: 'Ovaj put ću hvaliti Jahvu' (odeh et-Jahve), i stoga mu je nadjenula ime Juda.

Zaključak

Ovaj stih (Suci 1,2) predstavlja prijelomni trenutak u kojem, nakon Jošuine smrti, izraelski narod traži smjernice za nastavak osvajanja Obećane zemlje. Bog im odgovara izravno, određujući pleme Judu kao predvodnika u vojnim pohodima. Izbor Jude ovdje postavlja temelj za kasniju važnost i vodeću ulogu ovog plemena u biblijskoj povijesti, iz kojeg će proizaći Davidova loza, a naposljetku i sam Mesija.

Teološki vrhunac stiha leži u snažnoj Božjoj izjavi: 'Evo, dao sam zemlju u ruku njegovu'. Korištenje proročkog perfekta ('dao sam') za događaj koji se u ljudskom vremenu tek treba dogoditi, naglašava apsolutnu Božju suverenost. Pobjeda i posjedovanje zemlje ne ovise prvenstveno o ljudskoj snazi ili vojnoj taktici Jude, već su oni isključivo Božji dar. Od Jude se očekuje poslušnost i hrabrost ('neka uzađe') kako bi preuzeo ono što mu je Bog već duhovno osigurao i predao u ruke.