I on je razdijeljen. Neudana žena i djevica brinu o Gospodinovim poslovima, da budu svete tijelom i duhom. A udana žena brine svjetovne brige: ona traži kako ugoditi svome mužu.
I on je razdijeljen. Neudana žena i djevica brinu o Gospodinovim poslovima, da budu svete tijelom i duhom. A udana žena brine svjetovne brige: ona traži kako ugoditi svome mužu.
Ja vam ovo kažem u vašu vlastitu korist, ne da bih vam postavio zamku, već da biste činili ono što dolikuje, kako biste u potpunosti bili privrženi Gospodinu.
Ako netko, prepun gorljivosti, misli da neće moći poštivati svoju zaručnicu i da stvari trebaju ići svojim tokom, neka postupi po svojoj namisli. Ne griješi: neka se vjenčaju.
Ali onaj koji je u svom srcu donio čvrstu odluku, bez ikakve prinude, i koji je, imajući potpunu vlast nad svojom voljom, u svojoj savjesti odlučio poštovati svoju zaručnicu, taj će dobro učiniti.
Također, onaj koji oženi svoju zaručnicu čini dobro, a onaj koji je ne oženi čini još bolje.
Ako netko, prepun gorljivosti, misli da neće moći poštivati svoju zaručnicu i da stvari trebaju ići svojim tokom, neka postupi po svojoj namisli. Ne griješi: neka se vjenčaju.
Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukčije biti, neka čini šta hoće, ne griješi ako se uda.
Εἰ δέ τις ἀσχημονεῖν ἐπὶ τὴν παρθένον αὐτοῦ νομίζει, ἐὰν ᾖ ὑπέρακμος, καὶ οὕτως ὀφείλει γίνεσθαι, ὃ θέλει ποιείτω· οὐχ ἁμαρτάνει, γαμείτωσαν.
Ei de tis aschēmonein epi tēn parthenon autou nomizei ean ē huperakmos kai houtōs opheilei ginesthai ho thelei poieitō ouch hamartanei gameitōsan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako pak netko nepristojno postupati prema djevici svojoj misli ako je prezrela, i tako treba bivati, što želi neka čini; ne griješi; neka se žene."
Ako pak netko (Εἰ δέ τις
Ei de tis)Uvodi kondicionalnu rečenicu i specifičan slučaj koji se tiče odnosa prema braku i celibatu, što je glavna tema šireg teksta u 1. Korinćanima 7. nepristojno postupati (ἀσχημονεῖν - aschēmonein): Glagol u infinitivu. Znači ponašati se neprilično, nedolično ili nečasno. U ovom kontekstu označava strah skrbnika ili zaručnika da nepravedno postupa prema djevojci uskraćujući joj brak, osobito uslijed društvenih normi. prema djevici svojoj (ἐπὶ τὴν παρθένον αὐτοῦ - epi tēn parthenon autou): Riječ 'parthenos' najčešće označava djevicu. Zbog prisvojne zamjenice 'autou' (njegovoj/svojoj), egzegete se dvoje odnosi li se ovo na kćer pod očevom skrbi ili na zaručnicu pod zaručnikovom skrbi. Obje interpretacije naglašavaju odnos odgovornosti. misli (νομίζει - nomizei): Glagol (prezent) koji opisuje subjektivni osjećaj, rasuđivanje ili uvjerenje pojedinca o tome što je moralno i ispravno učiniti u specifičnoj životnoj situaciji. ako je prezrela (ἐὰν ᾖ ὑπέρακμος - ean ē hyperakmos): Pridjev 'hyperakmos' je izrazito rijedak (hapax legomenon u Novom zavjetu). Sastavljen je od 'hyper' (preko/iznad) i 'akmē' (vrhunac/cvijet). Znači da je prešla idealnu dob za udaju (prošla cvijet mladosti) ili, prema nekim tumačenjima, da u njoj bujaju snažni osjećaji i nagoni koji otežavaju celibat. i tako treba bivati (καὶ οὕτως ὀφείλει γίνεσθαι - kai houtōs opheilei ginesthai): Glagol 'opheilei' označava moralnu ili praktičnu nužnost. Zbog njenih godina, pritiska okoline ili međusobnih osjećaja, brak se nameće kao neizbježan i pravilan ishod. što želi neka čini (ὃ θέλει ποιείτω - ho thelei poieitō): Pavlova jasna dozvola kojom daje potpunu slobodu savjesti u donošenju konačne odluke. Imperativ 'poieitō' ovlašćuje donositelja odluke da postupi u skladu sa svojom voljom i procjenom bez krivnje. ne griješi (οὐχ ἁμαρτάνει - ouch hamartanei): Eksplicitna teološka tvrdnja. Pavao oslobađa sklapanje braka od bilo kakve moralne osude (hamartia - promašaj, grijeh). Iako je celibat hvaljen, brak je potpuno legitiman. neka se žene (γαμείτωσαν - gameitōsan): Imperativ 3. lica množine. Potvrđuje da par o kojem se odlučuje (ili zaručnici) slobodno i s blagoslovom može stupiti u brak.
Ovaj stih (1. Korinćanima 7:36) rješava osjetljivu pastoralnu situaciju unutar prve Crkve, balansirajući između Pavlovog eshatološkog ideala celibata i praktičnih ljudskih potreba. Glavna teološka poruka je afirmacija kršćanske slobode savjesti nasuprot legalizmu. Iako Pavao preferira posvećenost Bogu kroz celibat uslijed 'sadašnje nevolje', on jasno i nedvosmisleno naučava da stupanje u brak nije grijeh.
Stih naglašava brižnost prema dobrobiti drugih iznad strogog pridržavanja apstraktnih ideala. Ako nametanje celibata vodi do 'nepristojnog postupanja', nepravde ili prevelikog pritiska na osobu koja je spremna za brak, ispravan i kršćanski odgovor jest dopustiti i ohrabriti brak. Pravilo ljubavi i razumijevanja ljudske prirode ovdje odnosi pobjedu nad rigoroznim askezama.