Plaćena je cijena vašeg iskupljenja: ne postanite robovi ljudima.
Plaćena je cijena vašeg iskupljenja: ne postanite robovi ljudima.
Neka svatko, braćo, ostane pred Bogom u položaju u kojem se nalazio kad je bio pozvan.
O djevicama nemam zapovijedi Gospodinove; ovo je mišljenje koje vam dajem kao čovjek koji je, po milosrđu Gospodinovom, dostojan povjerenja.
Mislim da je to dobro stanje, zbog prisutne strepnje, te mislim da je dobro za čovjeka ostati takvim.
Jesi li vezan za ženu? Ne traži raskid. Nisi li vezan za ženu? Ne traži žene.
O djevicama nemam zapovijedi Gospodinove; ovo je mišljenje koje vam dajem kao čovjek koji je, po milosrđu Gospodinovom, dostojan povjerenja.
A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran.
Περὶ δὲ τῶν παρθένων ἐπιταγὴν κυρίου οὐκ ἔχω, γνώμην δὲ δίδωμι ὡς ἠλεημένος ὑπὸ κυρίου πιστὸς εἶναι.
Peri de tōn parthenōn epitagēn kuriou ouk echō gnōmēn de didōmi hōs ēleēmenos hupo kuriou pistos einai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"O pak djevicama zapovijed Gospodina ne imam, mišljenje pak dajem kao pomilovan od Gospodina vjeran biti."
O pak djevicama Prijevod: O pak djevicama Izvornik (grč.): περὶ δὲ τῶν παρθένων (peri de tōn parthenōn)
Prijedlog "περὶ" (peri) s genitivom najčešće označava temu o kojoj se raspravlja (u smislu "što se tiče", "u vezi"). Ovdje Pavao odgovara na specifičan upit koji je primio od korintske crkve. "Παρθένων" (parthenōn) je genitiv množine imenice "παρθένος", koja primarno znači djevica, a u ovom se kontekstu može odnositi općenito na neudane žene ili osobe koje su se potpuno posvetile celibatu radi Gospodina. Veznik "δὲ" (de) označava prijelaz na novu temu u Pavlovom izlaganju.
zapovijed Gospodina ne imam Prijevod: zapovijed Gospodina ne imam Izvornik (grč.): ἐπιταγὴν κυρίου οὐκ ἔχω (epitagēn kyriou ouk echō)
Riječ "ἐπιταγὴ" (epitagē) je snažan pojam koji označava autoritativnu zapovijed, strogi nalog ili direktivu od nadređenog. Pavao iskreno i jasno ističe da nema izravnu izjavu ili učenje od povijesnog Isusa ("κυρίου" - Gospodina, genitiv posvojni) u vezi ovog pitanja. Negacija "οὐκ" (ouk) s glagolom u prezentu "ἔχω" (echō - imam) ukazuje na jasnu razliku koju apostol postavlja između vlastite prosudbe i obvezujuće božanske objave.
mišljenje pak dajem Prijevod: mišljenje pak dajem Izvornik (grč.): γνώμην δὲ δίδωμι (gnōmēn de didōmi)
Za razliku od zapovijedi, "γνώμη" (gnōmē) znači mišljenje, savjet, osobnu prosudbu ili preporuku. Glagol "δίδωμι" (didōmi - dajem) u prezentu ukazuje na njegovu trenutnu pastoralnu skrb. Pavao ne ostavlja zajednicu zbunjenu, već im pruža mudrost koja proizlazi iz njegovog apostolskog iskustva. Korištenjem ovog pojma, on ostavlja prostor vjernicima za slobodnu volju i osobno duhovno razlučivanje, umjesto da im nameće zakon.
kao pomilovan od Gospodina Prijevod: kao pomilovan od Gospodina Izvornik (grč.): ὡς ἠλεημένος ὑπὸ κυρίου (hōs ēleēmenos hypo kyriou)
"Ἠλεημένος" (ēleēmenos) je particip perfekta pasivnog od glagola "ἐλεέω" (eleeō), što znači "iskazati milosrđe". Vrijeme perfekta ovdje nosi duboku teološku težinu jer označava prošlu radnju čije posljedice traju u sadašnjosti: Pavao je primio Božje milosrđe i neprekidno se nalazi u stanju onoga kojemu je milosrđe iskazano. Njegov autoritet i pravo na davanje duhovnog savjeta ne izviru iz njegove osobne moralne savršenosti ili pravednosti, već isključivo iz Božje milosti (ὑπὸ κυρίου - od Gospodina).
vjeran biti Prijevod: vjeran biti Izvornik (grč.): πιστὸς εἶναι (pistos einai)
"Πιστὸς" (pistos) se prevodi kao "vjeran", "pouzdan" ili "dostojan povjerenja". Infinitiv "εἶναι" (einai - biti) nadovezuje se na izraz o milosrđu. Zato što ga je Gospodin pomilovao i odabrao, Pavao je osposobljen biti pouzdanim službenikom. Premda ne daje zapovijed, njegov savjet treba uzeti s iznimnom ozbiljnošću jer to nije puko ljudsko mišljenje, već zrela mudrost čovjeka kojega je Sveti Duh učinio pouzdanim svjedokom evanđelja.
Ovaj stih pruža izvanredan uvid u Pavlovu apostolsku samosvijest i duboku teološku pažljivost. On povlači oštru i iskrenu granicu između izravne Gospodnje zapovijedi (obvezujućeg Kristovog nauka) i vlastitog pastoralnog savjeta (gnōmē). Time Pavao ne umanjuje vrijednost svojih riječi, već pokazuje iznimnu poniznost, odbijajući zloupotrijebiti svoj apostolski autoritet i proglasiti vlastita mišljenja neupitnom božanskom objavom. Na taj način korintskoj crkvi i kasnijim čitateljima daje prostor za vlastito duhovno razlučivanje umjesto slijepog slijeđenja pravila.
Nadalje, stih otkriva sami temelj Pavlovog duhovnog autoriteta: on ne izvire iz njegove ljudske mudrosti ili zasluga, već isključivo iz trajnog iskustva nezasluženog Božjeg milosrđa ('pomilovan'). Upravo to milosrdno Božje djelovanje učinilo ga je 'vjernim' i 'pouzdanim' (pistos) apostolom. Njegov savjet stoga predstavlja zrelu prosudbu osobe koja je temeljito preobražena Kristovom milošću, postavljajući tako trajni obrazac za autentično, iskreno i nenametljivo duhovno vodstvo unutar kršćanske zajednice.