Početna ›

1. Korinćanima 7,24 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer, rob koji je bio pozvan u Gospodinu, oslobođenik je Gospodinov. Isto tako, onaj koji je bio pozvan slobodan, rob je Kristov.

Plaćena je cijena vašeg iskupljenja: ne postanite robovi ljudima.

Neka svatko, braćo, ostane pred Bogom u položaju u kojem se nalazio kad je bio pozvan.

O djevicama nemam zapovijedi Gospodinove; ovo je mišljenje koje vam dajem kao čovjek koji je, po milosrđu Gospodinovom, dostojan povjerenja.

Mislim da je to dobro stanje, zbog prisutne strepnje, te mislim da je dobro za čovjeka ostati takvim.

Biblija

Neka svatko, braćo, ostane pred Bogom u položaju u kojem se nalazio kad je bio pozvan.

Daničić-Karadžić

Svaki, braćo, u čemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom.

Original

ἕκαστος ἐν ᾧ ἐκλήθη, ἀδελφοί, ἐν τούτῳ μενέτω παρὰ τῷ θεῷ.¶

Izgovor

hekastos en hō eklēthē adelphoi en toutō menetō para tō theō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Svatko u kojem je pozvan, braćo, u tome neka ostane kod Boga."

Analiza

1. Svatko (hrv) - ἕκαστος (grč.) - hekastos (transliteracija) Gramatika: Nominativ jednine muškog roda, zamjenica. Značenje: Naglašava individualnost Božjeg zahvata i odnosi se na svakog pojedinog vjernika osobno, bez iznimke.

2. U kojem (hrv) - ἐν ᾧ (grč.) - en hō (transliteracija) Gramatika: Prijedlog 'en' s relativnom zamjenicom u dativu srednjeg/muškog roda. Značenje: Ukazuje na specifično životno stanje, okolnosti ili društveni status u kojem se osoba nalazila u trenutku obraćenja.

3. Je pozvan (hrv) - ἐκλήθη (grč.) - eklēthē (transliteracija) Gramatika: Aorist pasivni, indikativ, treće lice jednine (od glagola καλέω - kaleō). Značenje: Aorist ukazuje na dovršen događaj u prošlosti (trenutak obraćenja), dok pasivni oblik ('passivum divinum') sugerira da je sam Bog vršitelj radnje. Teološki, poziv označava Božji milosni i spasonosni čin kojim uvodi pojedinca u zajedništvo sa sobom.

4. Braćo (hrv) - ἀδελφοί (grč.) - adelphoi (transliteracija) Gramatika: Vokativ množine muškog roda (od imenice ἀδελφός - adelphos). Značenje: Izraz koji naglašava bliskost, ljubav i ravnopravnost unutar zajednice. Pavao ovime ublažava strogost upute i podsjeća vjernike na njihov novi, zajednički obiteljski identitet u Kristu bez obzira na društvene razlike.

5. U tome (hrv) - ἐν τούτῳ (grč.) - en toutō (transliteracija) Gramatika: Prijedlog 'en' s pokaznom zamjenicom u dativu. Značenje: Izravna povratna referenca na ranije spomenuto stanje (en hō), čime se još jednom snažno naglašava da se upravo taj specifični društveni kontekst ne mora napuštati ili mijenjati.

6. Neka ostane (hrv) - μενέτω (grč.) - menetō (transliteracija) Gramatika: Prezent imperativ aktivni, treće lice jednine (od glagola μένω - menō). Značenje: Glagol znači 'ostati', 'prebivati' ili 'ustrajati'. Korištenje prezenta imperativa ne označava jednokratni čin, već trajno stanje i kontinuiranu prisutnost u onom položaju u kojem je osoba primila evanđelje.

7. Kod Boga (hrv) - παρὰ θεῷ (grč.) - para theō (transliteracija) Gramatika: Prijedlog 'para' s imenicom 'theos' u dativu. Značenje: Označava duhovnu bliskost, 'u Božjoj prisutnosti', 'uz Boga' ili 'iz Božje perspektive'. Ovo je ključna teološka dimenzija cijelog stiha: dotadašnji svjetovni status se zadržava, ali se on sada ne živi pred ljudima, nego 'uz Boga', što tom statusu daje posve novo dostojanstvo i nutarnju slobodu.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 7:24) predstavlja sažetak i vrhunac Pavlove rasprave o odnosu vjernika prema njihovom svjetovnom i društvenom položaju. Glavna je poruka da Božji spasonosni poziv u kršćanstvo ne zahtijeva nužno izvanjsku promjenu društvenog, bračnog ili klasnog statusa (bilo da je netko rob, slobodnjak, obrezan ili neobrezan), već donosi temeljitu nutarnju promjenu srca i perspektive. Vjernik može autentično živjeti svoju vjeru, donositi plodove i ostvariti kršćansku slobodu u onim istim okolnostima u kojima ga je evanđelje zateklo.

Fokus se ovime pomiče s potrebe za socijalnom revolucijom ili promjenom statusa na duhovnu prisutnost: svako legitimno životno stanje sada se živi 'kod Boga' (para theō). Naš istinski identitet više ne definira naš položaj u nepravednom ljudskom društvu, nego naša bliskost sa Stvoriteljem. Zbog toga ovozemaljske strukture postaju prolazne i drugotne, a trajno zajedništvo s Bogom daje smisao, vrijednost i slobodu apsolutno svakom životnom pozivu.