Je li tko bio obrezan kad je pozvan? Neka ne skriva svoje obrezanje.
Je li tko bio obrezan kad je pozvan? Neka ne skriva svoje obrezanje.
Obrezanje nije ništa, a i neobrezanje nije ništa: važno je držati Božje zapovijedi.
Neka svatko ostane u položaju u kojem je bio pozvan.
Jesi li bio rob kad si pozvan? Ne brini; naprotiv, čak i kada bi se mogao osloboditi, iskoristi svoj robovski položaj.
Jer, rob koji je bio pozvan u Gospodinu, oslobođenik je Gospodinov. Isto tako, onaj koji je bio pozvan slobodan, rob je Kristov.
Neka svatko ostane u položaju u kojem je bio pozvan.
Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan.
ἕκαστος ἐν τῇ κλήσει ᾗ ἐκλήθη, ἐν ταύτῃ μενέτω.
hekastos en tēa klēsei hē eklēthē en tautē menetō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Svatko u tom pozivu kojem je pozvan u ovome neka ostane."
ἕκαστος (Svatko) - grč. ἕκαστος (hekastos): Zamjenica koja naglašava individualnu odgovornost; pravilo se odnosi na svakog pojedinog vjernika bez iznimke. ἐν τῇ κλήσει (u tom pozivu) - grč. κλῆσις (klēsis): Imenica u dativu. Premda u Novom zavjetu često označava Božji spasonosni poziv, ovdje prvenstveno označava životne okolnosti (status, zanimanje, bračno stanje) u kojima se osoba nalazila kada ju je Bog pozvao. ᾗ ἐκλήθη (kojem je pozvan) - grč. καλέω (kaleō): Glagol u aoristu, pasivu, indikativu. 'Božanski pasiv' ukazuje da je Bog djelatnik koji poziva, dok aorist označava specifičan trenutak u prošlosti kada se dogodilo obraćenje. ἐν ταύτῃ (u ovome/tome) - grč. οὗτος (houtos): Pokazna zamjenica u dativu ženskog roda, referira se izravno na imenicu 'klēsis' (poziv). Naglašava upravo tu specifičnu situaciju zatečenu pri obraćenju. μενέτω (neka ostane) - grč. μένω (menō): Glagol u prezentu, imperativu, aktivu, 3. lice jednine. Prezent imperativa ukazuje na trajnu, kontinuiranu radnju. Pavao zapovijeda vjernicima da nastave živjeti u onom društvenom stanju u kojem su zatečeni, bez grčevite potrebe da ga mijenjaju samo zato što su postali kršćani.
Ovaj stih (1. Korinćanima 7:20) sažima temeljno Pavlovo načelo o kršćanskoj slobodi usred svjetovnih okolnosti. Apostol uči da spasenje ne zahtijeva nužno promjenu vanjskog društvenog ili životnog statusa (poput ropstva, slobode, braka ili samaštva). Kršćanin može autentično živjeti svoju vjeru i proslavljati Boga u točno onim uvjetima u kojima ga je zateklo evanđelje. Poruka stiha je duboko oslobađajuća: naš odnos s Bogom ne ovisi o našem sekularnom položaju. Kršćanstvo ne poziva na eskapizam ili bijeg od svakodnevice, već na duhovnu transformaciju iznutra, gdje vjernik posvećuje svoje trenutne životne okolnosti i pretvara ih u mjesto služenja Bogu.