Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoćete li uzeti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto!
Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoćete li uzeti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto!
Zar ne znate da onaj koji se spoji s bludnicom čini s njom jedno tijelo? Jer rečeno je: "Dvoje će biti samo jedno tijelo."
A onaj koji se sjedini s Gospodinom jedan je duh s Njim.
Izbjegavajte razvrat. Svaki drugi grijeh koji čovjek počini izvan je njegova tijela. Ali razvratnik griješi protiv vlastitog tijela.
Ili pak, ne znate li vi da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji je u vama i koji vam dolazi od Boga, te da ne pripadate sebi?
A onaj koji se sjedini s Gospodinom jedan je duh s Njim.
A ko se Gospoda drži jedan je duh s Gospodom.
ὁ δὲ κολλώμενος τῷ κυρίῳ ἓν πνεῦμά ἐστιν.¶
ho de kollōmenos tō kuriō hen pneuma estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj pak prianjajući uz Gospodina jedan duh je."
1. Onaj (izvornik: ὁ, transliteracija: ho) Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda. Značenje: Odnosi se na specifičnu osobu, odnosno svakog vjernika pojedinačno koji stupa u odnos s Bogom.
2. Pak / a (izvornik: δὲ, transliteracija: de) Gramatika: Veznik. Značenje: Uvodi blagi kontrast u odnosu na prethodne stihove gdje Pavao govori o tjelesnom sjedinjenju s bludnicom, postavljajući duhovno sjedinjenje kao uzvišenu suprotnost.
3. Prianjajući / onaj koji se združuje (izvornik: κολλώμενος, transliteracija: kollōmenos) Gramatika: Prezent, particip srednji/pasivni, nominativ jednine muškog roda od glagola κολλάω (kollaō). Značenje: Doslovno znači 'biti zalijepljen' ili 'čvrsto prionuti' (od imenice 'kolla' - ljepilo). U biblijskom kontekstu često opisuje najdublju intimnost i neraskidivu vezu (kao u Postanku 2,24 gdje čovjek 'prianja' uz ženu). Ovdje označava da je vjernikovo sjedinjenje s Kristom duboko, intimno i suštinsko.
4. Uz / Gospodinu (izvornik: τῷ, transliteracija: tō) Gramatika: Određeni član u dativu jednine muškog roda. Značenje: U grčkom jeziku glagol prianjanja zahtijeva dativ (prianjati komu/čemu), što se na hrvatski najčešće prevodi prijedlogom 'uz' i akuzativom (ili rjeđe samim dativom).
5. Gospodina (izvornik: κυρίῳ, transliteracija: kyriō) Gramatika: Imenica, dativ jednine muškog roda od κύριος (kyrios). Značenje: Riječ označava Gospodara i Suverena. U ovom kontekstu odnosi se na uskrslog Isusa Krista. Naglašava se da se vjernik prianja uz božanskog Gospodara života s kojim stupa u osobni odnos.
6. Jedan (izvornik: ἓν, transliteracija: hen) Gramatika: Pridjev/broj, nominativ jednine srednjeg roda (slaže se s imenicom pneuma) od εἷς (heis). Značenje: Označava apsolutno jedinstvo. Vjernik i Gospodin postaju 'jedno' u namjeri, volji, ljubavi i životu, čineći nedjeljivu cjelinu, ali bez panteističkog gubljenja osobnog identiteta.
7. Duh (izvornik: πνεῦμά, transliteracija: pneuma) Gramatika: Imenica, nominativ jednine srednjeg roda. Značenje: Označava nevidljivu životnu silu i samu esenciju duhovnog bića. Naglašava se spajanje ljudskog duha i Kristovog (Svetog) Duha. Čovjekov duh biva obuzet i prožet Božjim Duhom.
8. Je (izvornik: ἐστιν, transliteracija: estin) Gramatika: Glagol 'biti' (eimi), prezent, indikativ aktivni, treće lice jednine. Značenje: Izražava trajnu, sadašnju i neospornu stvarnost. To sjedinjenje nije puka metafora, već ontološka činjenica za onoga tko je u Kristu.
Ovaj stih (1. Korinćanima 6,17) predstavlja jedan od najsnažnijih izraza kršćanskog misticizma i duhovnog sjedinjenja u cijelom Novom zavjetu. Pavao ovdje koristi snažnu sliku 'ljepljenja' (koja se neposredno prije koristi za opis tjelesnog spajanja) kako bi opisao svetu, neraskidivu intimnost između vjernika i Krista. Kao što se u fizičkom smislu dvoje spajaju u jedno tijelo, tako se u savršenom duhovnom smislu vjernik i Gospodin spajaju u 'jedan duh'.
Glavna poruka ovog stiha je da biblijsko kršćanstvo nije tek puko ispunjavanje moralnih pravila ili intelektualno pristajanje uz doktrine, već vitalno, organsko sjedinjenje živog Boga i čovjeka. Kroz to sjedinjenje, ljudska se volja, želje i narav potpuno prožimaju Božjim Duhom. Iako vjernik zadržava svoju individualnost, njegov unutarnji život postaje savršeno usklađen s Kristovim, što rezultira dubokom i trajnom duhovnom preobrazbom.