Početna ›

1. Korinćanima 5,8 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Nije lijepo to vaše hvastanje! Ne znate li da tek malo kvasca podigne cijelo tijesto?

Očistite se staroga kvasca da budete novo tijesto, budući da ste bez kvasca. Jer Krist, naša Pasha, bio je žrtvovan.

Proslavimo dakle, ne sa starim kvascem, niti s kvascem opakosti i izopačenosti, već s beskvasnim kruhovima: u čistoći i istini.

Pisao sam vam u svom pismu da se ne družite s bludnicima.

Ja nisam općenito mislio na razvratnike ovoga svijeta, ili grabežljivce i lupeže, ili idolopoklonike, jer biste tada morali napustiti svijet.

Biblija

Proslavimo dakle, ne sa starim kvascem, niti s kvascem opakosti i izopačenosti, već s beskvasnim kruhovima: u čistoći i istini.

Daničić-Karadžić

Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu čistote i istine.

Original

ὥστε ἑορτάζωμεν μὴ ἐν ζύμῃ παλαιᾷ μηδὲ ἐν ζύμῃ κακίας καὶ πονηρίας ἀλλ᾽ ἐν ἀζύμοις εἰλικρινείας καὶ ἀληθείας.¶

Izgovor

hōste he'ortazōmen mē en zumē palaia mēde en zumē kakias kai ponērias all᾽ en azumois eilikrineias kai alētheias

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Stoga praznujmo, ne u kvascu starom niti u kvascu zloće i pokvarenosti, nego u beskvasnima iskrenosti i istine."

Analiza

ὥστε (Stoga / tako da) - grč. ὥστε (hōste). Veznik koji izražava posljedicu ili zaključak koji proizlazi iz prethodnog teksta. ἑορτάζωμεν (praznujmo) - grč. ἑορτάζω (heortazō). Glagol u prezentu, konjunktiv, aktiv, 1. lice množine. Prezent ukazuje na kontinuiranu radnju - trajno slavljenje i življenje u svjetlu Kristove žrtve, a ne samo jednokratni događaj. μὴ (ne) - grč. μή (mē). Negacija koja se koristi uz konjunktiv, izražava zabranu ili negativnu namjeru. ἐν (u) - grč. ἐν (en). Prijedlog s dativom koji označava mjesto, stanje ili sferu u kojoj se nešto događa. ζύμῃ (kvascu) - grč. ζύμη (zymē). Imenica u dativu ženskog roda. Kvasac u biblijskom kontekstu simbolizira grešni utjecaj koji se neprimjetno širi i kvari cijelo biće. παλαιᾷ (starom) - grč. παλαιός (palaios). Pridjev u dativu. Odnosi se na grješnu narav i prijašnji način života prije obraćenja, 'starog čovjeka'. μηδὲ (niti) - grč. μηδέ (mēde). Negativni veznik koji nastavlja prethodnu negaciju. κακίας (zloće) - grč. κακία (kakia). Imenica u genitivu ženskog roda. Označava temeljnu zloću, zlonamjernost i unutarnju pokvarenost karaktera (sklonost zlu). καὶ (i) - grč. καί (kai). Sastavni veznik. πονηρίας (pokvarenosti) - grč. πονηρία (ponēria). Imenica u genitivu ženskog roda. Ukazuje na aktivno činjenje zla, opakost i zle namjere koje svjesno štete drugima. ἀλλʼ (nego) - grč. ἀλλά (alla). Suprotni veznik koji uvodi snažan kontrast u odnosu na prethodno navedeno. ἀζύμοις (beskvasnima) - grč. ἄζυμος (azymos). Pridjev u dativu množine srednjeg roda (odnosi se na kruhove, ali u tekstu stoji samostalno). Teološki predstavlja novi život u čistoći, potpunu odvojenost od grijeha. εἰλικρινείας (iskrenosti) - grč. εἰλικρίνεια (eilikrineia). Imenica u genitivu ženskog roda. Označava čistoću motiva i nepatvorenost. Etimološki asocira na ono što je ispitano na sunčevoj svjetlosti i nađeno čistim, bez skrivenih mana ili primjesa. ἀληθείας (istine) - grč. ἀλήθεια (alētheia). Imenica u genitivu ženskog roda. Označava božansku istinu, stvarnost, moralnu ispravnost i potpunu suprotnost svakom licemjerju i laži.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 5,8) duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj tipologiji Pashe i blagdana Beskvasnih kruhova. Apostol Pavao koristi sliku uklanjanja starog kvasca iz kuća prije blagdana kao metaforu za duhovno i moralno pročišćenje vjernika. Zloća i pokvarenost ('stari kvasac') moraju biti odbačeni jer su nespojivi s novim identitetom u Kristu te zbog svoje prirode postupno kvare cijelu zajednicu. Umjesto toga, kršćani su pozvani na kontinuirano 'praznovanje' koje nadilazi jedan kalendarski blagdan - to je svakodnevni život obilježen moralnom čistoćom, iskrenim motivima (ispitanim na svjetlu) i istinom. Taj poziv na svetost proizlazi iz dovršenog djela otkupljenja, budući da je Krist, istinsko pashalno Janje, već žrtvovan za njih.