Što te izdvaja? Što imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se uzoholjuješ kao da to nisi primio?
Što te izdvaja? Što imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se uzoholjuješ kao da to nisi primio?
Već ste se nasitili! Već ste bogati! Bez nas ste postali kraljevi! Ah, da barem to jeste, kako bismo i mi također mogli vladati s vama!
Jer mislim da je Bog nas apostole izložio na posljednjem mjestu, kao osuđenike na smrt: postali smo prizor svijetu, anđelima i ljudima.
Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, vi ste jaki; vi ste cijenjeni, a mi smo prezreni.
Sve do ovoga časa gladni smo, žedni, goli, izmučeni, beskućnici,
Jer mislim da je Bog nas apostole izložio na posljednjem mjestu, kao osuđenike na smrt: postali smo prizor svijetu, anđelima i ljudima.
Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuđeni; jer bismo gledanje i svijetu i anđelima i ljudima.
δοκῶ γάρ ὅτι, ὁ θεὸς ἡμᾶς τοὺς ἀποστόλους ἐσχάτους ἀπέδειξεν ὡς ἐπιθανατίους, ὅτι θέατρον ἐγενήθημεν τῷ κόσμῳ καὶ ἀγγέλοις καὶ ἀνθρώποις.
dokō gar hoti ho theos hēmas tous apostolous eschatous apedeixen hōs epithanatious hoti theatron egenēthēmen tō kosmō kai angelois kai anthrōpois
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Mislim naime, Bog nas apostole zadnje pokaza kao osuđene-na-smrt, jer prizor postadosmo svijetu i anđelima i ljudima."
δοκῶ (Mislim / grč. δοκῶ - dokō): Glagol 'dokeō' (misliti, smatrati, činiti se) ovdje izražava Pavlovu snažnu procjenu vlastite situacije. γάρ (naime / grč. γάρ - gar): Veznik koji povezuje i objašnjava prethodni kontekst o patnji i poniženju apostola. ὁ θεὸς (Bog / grč. ὁ θεὸς - ho theos): Upotreba određenog člana ukazuje na jedinog pravog Boga, ističući ga kao suverenog subjekta koji aktivno djeluje i sudi. ἡμᾶς τοὺς ἀποστόλους (nas apostole / grč. ἡμᾶς τοὺς ἀποστόλους - hēmas tous apostolous): Od 'apostolos' (poslanik). Pavao ovime naglašava identitet onih koji su poslani s najvišim Kristovim autoritetom. ἐσχάτους (zadnje / grč. ἐσχάτους - eschatous): Pridjev 'eschatos' označava posljednje mjesto u nizu, samo dno na društvenoj ljestvici, zadnje po redu važnosti. ἀπέδειξεν (pokaza / grč. ἀπέδειξεν - apedeixen): Aorist glagola 'apodeiknymi' (pokazati, izložiti javnosti). Ukazuje na dovršen, namjeran Božji čin izlaganja pred svima. ὡς ἐπιθανατίους (kao osuđene na smrt / grč. ὡς ἐπιθανατίους - hōs epithanatious): Riječ 'epithanatios' snažno evocira sliku zarobljenika ili gladijatora koji su na kraju rimske trijumfalne povorke dovedeni u arenu na sigurno pogubljenje. ὅτι (jer / grč. ὅτι - hoti): Veznik koji uvodi objašnjenje zašto su izloženi kao najgori osuđenici. θέατρον (prizor / grč. θέατρον - theatron): Označava ne samo mjesto (teatar), već i javni spektakl, predstavu za gledanje. Apostolska patnja, poniženje i borba su javno izloženi svima. ἐγενήθημεν (postadosmo / grč. ἐγενήθημεν - egenēthēmen): Pasivni aorist glagola 'ginomai' koji označava stanje u koje su apostoli dovedeni suverenim djelovanjem izvana. τῷ κόσμῳ (svijetu / grč. τῷ κόσμῳ - tō kosmō): Označava cjelokupni stvoreni poredak i sustav koji je pozornica i primarna publika ovog prizora. καὶ ἀγγέλοις καὶ ἀνθρώποις (i anđelima i ljudima / grč. καὶ ἀγγέλοις καὶ ἀνθρώποις - kai angelois kai anthrōpois): Pavao dodatno dijeli svijet na nevidljivu (duhovnu) i vidljivu (tjelesnu) publiku. Cijeli svemir je svjedok apostolske službe.
Pavao u ovom stihu (1. Korinćanima 4:9) koristi upečatljivu sliku rimskog trijumfa ili surovih gladijatorskih igara. Dok korintska crkva teži statusu, društvenom ugledu i svjetovnoj mudrosti, Bog je apostole postavio na samo dno ljestvice – poput jadnih zarobljenika osuđenih na sigurnu smrt koji posljednji izlaze u arenu. To nije znak Božjeg napuštanja, već Njegov namjeran, suvereni plan u kojem slomi ljudski ponos.
Njihova patnja i poniženje postali su javni spektakl pred cijelim svemirom – i vidljivim i nevidljivim bićima. Stih time duboko podcrtava teologiju križa, u kojoj se autentično sljedbeništvo, prava duhovna moć i Božji autoritet najjasnije očituju upravo kroz potpunu ljudsku slabost, odbačenost i dragovoljnu predanost suverenoj Božjoj volji.