Početna ›

1. Korinćanima 4,8 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Zbog vas, braćo, ja sam ovo predstavio u drugom obliku, primjenjujući na Apolona i na sebe, da biste na našem primjeru naučili i ne biste se napuhali od gordosti suprotstavljajući se jedni drugima.

Što te izdvaja? Što imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se uzoholjuješ kao da to nisi primio?

Već ste se nasitili! Već ste bogati! Bez nas ste postali kraljevi! Ah, da barem to jeste, kako bismo i mi također mogli vladati s vama!

Jer mislim da je Bog nas apostole izložio na posljednjem mjestu, kao osuđenike na smrt: postali smo prizor svijetu, anđelima i ljudima.

Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, vi ste jaki; vi ste cijenjeni, a mi smo prezreni.

Biblija

Već ste se nasitili! Već ste bogati! Bez nas ste postali kraljevi! Ah, da barem to jeste, kako bismo i mi također mogli vladati s vama!

Daničić-Karadžić

Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da biste carovali, da bismo i mi s vama carovali!

Original

ἤδη κεκορεσμένοι ἐστέ, ἤδη ἐπλουτήσατε, χωρὶς ἡμῶν ἐβασιλεύσατε· καὶ ὄφελόν γε ἐβασιλεύσατε, ἵνα καὶ ἡμεῖς ὑμῖν συμβασιλεύσωμεν.

Izgovor

ēdē kekoresmenoi este ēdē eploutēsate chōris hēmōn ebasileusate kai ophelon ge ebasileusate ina kai hēmeis humin sumbasileusōmen

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Već nasićeni jeste, već obogatiste se, bez nas zakraljevaste; i kamo sreće doista zakraljevaste, da i mi s vama skupa zakraljujemo."

Analiza

Već

Ἤδη (ēdē)Prilog koji označava vrijeme. Pavao ga dvaput ponavlja kako bi naglasio ironiju korintske samoobmane o njihovoj duhovnoj zrelosti, kao da su već u sadašnjosti postigli eshatološko ispunjenje. nasićeni - κεκορεσμένοι (kekoresmenoi): Particip perfekta pasivnog od glagola κορέννυμι (korennymi). Perfekt označava završeno stanje s trajnim posljedicama. Duhovno značenje: Korinćani su smatrali da nemaju više potreba, osjećali su se potpuno duhovno samodostatnima, što Pavao oštro kritizira. obogatiste se - ἐπλουτήσατε (eploutēsate): Aorist indikativa aktivnog od glagola πλουτέω (plouteō). Označava svršenu radnju u prošlosti. Pavao koristi metaforu bogatstva da opiše njihov lažni osjećaj duhovne nadmoći u usporedbi s apostolima koji su živjeli u oskudici. bez nas - χωρὶς ἡμῶν (chōris hēmōn): Prijedlog s genitivom i zamjenica u prvom licu množine. Naglašava aroganciju i neovisnost kojom su se Korinćani ponosili, zaboravljajući da su im upravo apostoli, koji sada pate, donijeli evanđelje. zakraljevaste - ἐβασιλεύσατε (ebasileusate): Aorist indikativa aktivnog od βασιλεύω (basileuō). Označava stupanje na prijestolje ili početak vladanja. Teološki, ovo je snažna kritika "preuranjene eshatologije" Korinćana. Oni su vjerovali da već sada žive u uskrsnoj slavi i vladaju, preskačući teologiju križa. kamo sreće - ὄφελόν (ophelon): Čestica koja se obično koristi za izražavanje neostvarive ili teško ostvarive želje, često uz indikativ prošli. Pavao bi zapravo volio da je Kristovo kraljevstvo već u potpunosti ostvareno, jer bi to značilo kraj apostolskih patnji i konačnu slavu za sve. skupa zakraljujemo - συμβασιλεύσωμεν (symbasileusōmen): Aorist konjunktiva aktivnog od glagola συμβασιλεύω (symbasileuō). Ovaj složeni glagol naglašava zajedništvo u vladanju (prefiks syn-). Pavao podsjeća na pravu narav kršćanske nade: konačna proslava dogodit će se tek o Kristovu dolasku i to u zajedništvu cijele Crkve, a ne kao elitistička privilegija u sadašnjosti.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 4,8) predstavlja vrhunac Pavlove ironije prema korintskoj crkvi. Korinćani su razvili "teologiju slave" nauštrb "teologije križa", arogantno vjerujući da su već dosegli vrhunac duhovnog ispunjenja, bogatstva i kraljevske vladavine. Umislili su da su već u eshatološkom dobu, potpuno odvojeni od stvarnosti patnje koju su prolazili apostoli.

Pavao ih ovom oštrom, ali oštroumnom retorikom vraća u stvarnost autentičnog kršćanskog života. Podsjeća ih da istinsko i konačno sudjelovanje u Kristovu kraljevstvu tek predstoji, te da je to slavno zajedništvo neodvojivo od poniznosti, bratske ljubavi i strpljivog nošenja križa u sadašnjem vremenu.