Jer mislim da je Bog nas apostole izložio na posljednjem mjestu, kao osuđenike na smrt: postali smo prizor svijetu, anđelima i ljudima.
Jer mislim da je Bog nas apostole izložio na posljednjem mjestu, kao osuđenike na smrt: postali smo prizor svijetu, anđelima i ljudima.
Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, vi ste jaki; vi ste cijenjeni, a mi smo prezreni.
Sve do ovoga časa gladni smo, žedni, goli, izmučeni, beskućnici,
i mučimo se radeći svojim rukama. Vrijeđaju nas, mi blagoslivljamo; proganjaju nas, mi podnosimo;
kleveću nas, a mi tješimo. Mi smo, sve do sada, takoreći, otpad svijeta, smeće zemaljsko.
Sve do ovoga časa gladni smo, žedni, goli, izmučeni, beskućnici,
Do ovoga časa i gladujemo, i trpimo žeđu, i golotinju, i muke i potucamo se,
ἄχρι τῆς ἄρτι ὥρας καὶ πεινῶμεν καὶ διψῶμεν καὶ γυμνιτεύομεν καὶ κολαφιζόμεθα καὶ ἀστατοῦμεν
achri tēs arti hōras kai peinōmen kai dipsōmen kai gumniteuomen kai kolaphizometha kai astatoumen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"do ove sada ure i gladujemo i žeđamo i goli smo i udarani smo i beskućnici smo"
do (ἄχρι - achri): Prijedlog koji označava vremensku granicu, 'sve do'. ove (τῆς - tēs): Određeni član u genitivu jednine. sada (ἄρτι - arti): Prilog vremena, naglašava neposrednu sadašnjost. ure (ὥρας - hōras): Imenica u genitivu, označava vrijeme ili čas. Cijela fraza 'ἄχρι τῆς ἄρτι ὥρας' naglašava trajnu, neprekinutu stvarnost apostolske patnje koja traje u samom trenutku pisanja. i (καὶ - kai): Veznik koji se višekratno ponavlja (polisindeton) kako bi se naglasilo i nagomilalo mnoštvo nevolja. gladujemo (πεινῶμεν - peinōmen): Glagol (πεινάω), prezent, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Označava doslovnu fizičku glad kao trajno, svakodnevno stanje. i (καὶ - kai): Veznik. žeđamo (διψῶμεν - dipsōmen): Glagol (διψάω), prezent, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Fizička žeđ kao kontinuirano životno iskustvo u službi. i (καὶ - kai): Veznik. goli smo (γυμνιτεύομεν - gymniteuomen): Glagol (γυμνιτεύω), prezent, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Dolazi od korijena 'gymnos' (gol). U ovom kontekstu ne označava nužno potpunu golotinju, već stanje u kojem je osoba izuzetno slabo odjevena, u dronjcima, što jasno ukazuje na krajnje siromaštvo i nedostatak osnovnih životnih potreba. i (καὶ - kai): Veznik. udarani smo (κολαφιζόμεθα - kolaphizometha): Glagol (κολαφίζω), prezent, pasiv, indikativ, 1. lice množine. Riječ doslovno znači biti udaran šakama, batinan ili šamaran. Ovaj izraz ukazuje na grubo fizičko zlostavljanje i javno poniženje, često povezano s načinom na koji su se tada tretirali robovi ili kriminalci. i (καὶ - kai): Veznik. beskućnici smo (ἀστατοῦμεν - astatoumen): Glagol (ἀστατέω), prezent, aktiv, indikativ, 1. lice množine. Znači nemati stalno boravište, potucati se, lutati, biti bez sigurnog doma, mira i utočišta.
Ovaj stih (1. Korinćanima 4,11) izuzetno snažno ilustrira surovu stvarnost apostolske službe i cijenu učeništva, koju apostol Pavao oštro suprotstavlja duhovnom ponosu, iluziji trijumfa i samozadovoljstvu korintske crkve. Korištenjem niza glagola u trajnom prezentu te stalnim ponavljanjem veznika 'i', tekst stvara dramatičan ritam koji čitatelju daje do znanja da su glad, žeđ, neimaština, zlostavljanje i beskućništvo apostolova neprestana svakodnevica, a ne tek epizodna prolazna faza.
Teološki gledano, ovaj redak radikalno dekonstruira svaku teologiju ovozemaljskog prosperiteta. On zorno pokazuje da istinsko apostolstvo i služenje Kristu podrazumijeva duboko sudjelovanje u Njegovom poniženju i nošenju križa. U svijetu (i tadašnjem i današnjem) koji cijeni moć, status i udobnost, rani apostoli svjesno prihvaćaju potpunu ranjivost i marginalizaciju te se oslanjaju isključivo na Božju providnost kako bi autentično svjedočili snagu evanđelja.