Tako onaj koji sadi nije ništa, onaj koji zalijeva nije ništa: Bog jedini vrijedi, On koji daje rasti.
Tako onaj koji sadi nije ništa, onaj koji zalijeva nije ništa: Bog jedini vrijedi, On koji daje rasti.
Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, i svaki će primiti svoju plaću po mjeri vlastitog rada.
Jer mi radimo zajedno na Božjem djelu, a vi ste polje koje Bog njeguje, kuća koju On gradi.
Po milosti koju mi je Bog dao, kao dobar graditelj postavio sam temelj, a drugi nadograđuje. Ali neka svatko pazi kako gradi.
Glede temelja, nitko ne može postaviti drugi osim onoga koji je postavljen: Isus Krist.
Jer mi radimo zajedno na Božjem djelu, a vi ste polje koje Bog njeguje, kuća koju On gradi.
Jer mi smo Bogu pomagači, a vi ste Božija njiva, Božija građevina.
θεοῦ γάρ ἐσμεν συνεργοί· θεοῦ γεώργιον, θεοῦ οἰκοδομή ἐστε.
theou gar esmen sunergoi theou geōrgion theou oikodomē este
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Boga naime smo suradnici; Boga njiva, Boga građevina ste."
Boga/Božji (grč. θεοῦ, theou): Genitiv jednine imenice θεός (theos). Naglašava Božje apsolutno vlasništvo i autoritet. U grčkom tekstu riječ stoji na samom početku rečenice (te se ponavlja čak tri puta u ovom kratkom stihu) kako bi se snažno naglasio teocentrični karakter poruke - Bog je glavni akter i jedini vlasnik svega.
naime/jer (grč. γάρ, gar): Uzročni i objašnjavajući veznik. Povezuje ovaj stih s prethodnim kontekstom u kojem Pavao objašnjava uloge propovjednika koji su samo obične sluge, dajući konačno teološko objašnjenje za tu tvrdnju.
smo/jesmo (grč. ἐσμεν, esmen): Glagol εἰμί (eimi) u prezentu indikativa, aktivni, 1. lice množine. Odnosi se na apostole i propovjednike (konkretno Pavla i Apolona).
suradnici (grč. συνεργοί, synergoi): Nominativ množine. Riječ je složenica od prijedloga 'syn' (s, zajedno) i 'ergon' (djelo, rad). Označava one koji rade zajedno s nekim (u ovom slučaju zajedno s Bogom ili međusobno pod Božjim vodstvom). Teološki ukazuje na neizmjerno dostojanstvo ljudske službe koju Bog koristi za svoje namjere.
njiva/usjev/poljoprivredno dobro (grč. γεώργιον, georgion): Nominativ jednine srednjeg roda. Riječ se koristi samo ovdje u cijelom Novom zavjetu i odnosi se na obrađeno zemljište. Slika zajednicu vjernika kao tlo na kojem Bog djeluje i u koje sadi sjeme kako bi donijelo duhovni plod.
građevina (grč. οἰκοδομή, oikodome): Nominativ jednine ženskog roda. Metafora se odjednom mijenja iz organske/poljoprivredne u arhitektonsku. Crkva je zgrada (kasnije definirana kao hram Duha Svetoga), koju Bog gradi u svijetu, a apostoli samo postavljaju temelje i zidaju.
ste/jeste (grč. ἐστε, este): Glagol εἰμί (eimi) u prezentu indikativa, aktivni, 2. lice množine. Pavao mijenja lice i izravno se obraća vjernicima u Korintu, razdvajajući ulogu vođa ("mi smo") od uloge same crkve ("vi ste").
Ovaj stih (1. Korinćanima 3:9) predstavlja snažnu izjavu o teocentričnosti kršćanske službe i identitetu crkve. Pavao koristi tri upečatljive metafore kako bi ispravio krive poglede korintske crkve koja se razdirala svađama i podjelama oko ljudskih vođa. Prvo, on ističe da su propovjednici samo ponizni suradnici u Božjoj službi. Zatim prebacuje fokus na same vjernike opisujući ih kao Božju njivu i Božju građevinu, naglašavajući tako da oni pripadaju isključivo Bogu, a ne smrtnim ljudima bez obzira na to koliko oni bili karizmatični (poput Pavla, Apolona ili Kefe).
Cijeli naglasak stavljen je na Boga što potvrđuje trostruko, gotovo ritmično ponavljanje riječi 'Boga' u grčkom tekstu. Bog je i poslodavac radnika, i vlasnik usjeva, i glavni arhitekt građevine. Stih tako u samo nekoliko riječi postiže dvostruki cilj: poziva crkvene vođe na poniznost lišavajući ih svake slave, te istovremeno pruža vjernicima duboku sigurnost, podsjećajući ih na njihovu neprocjenjivu vrijednost jer su oni Božje osobno djelo i vlasništvo.