Kad jedan govori: "Ja pripadam Pavlu", a drugi: "Ja Apolonu", ne postupate li posve ljudski?
Kad jedan govori: "Ja pripadam Pavlu", a drugi: "Ja Apolonu", ne postupate li posve ljudski?
Što je dakle Apolon? Što je Pavao? Sluge po kojima ste dovedeni vjeri; svaki od njih postupao je prema darovima koje mu je Gospodin dodijelio.
Ja sam posadio, Apolon je zalijevao, ali Bog daje rasti.
Tako onaj koji sadi nije ništa, onaj koji zalijeva nije ništa: Bog jedini vrijedi, On koji daje rasti.
Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, i svaki će primiti svoju plaću po mjeri vlastitog rada.
Ja sam posadio, Apolon je zalijevao, ali Bog daje rasti.
Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
ἐγὼ ἐφύτευσα, Ἀπολλῶς ἐπότισεν, ἀλλ᾽ ὁ θεὸς ηὔξανεν·
egō ephuteusa Apollōs epotisen all᾽ ho theos ēuxanen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja posadih, Apolon zali, ali Bog činio je rasti."
Ja - ἐγὼ (egō): Osobna zamjenica, 1. lice jednine. Naglašava Pavlov osobni angažman u osnivanju korintske crkve. posadih - ἐφύτευσα (ephyteusa): Glagol φυτεύω (phyteuō), aorist aktivni indikativ. Aorist ukazuje na jednokratnu, dovršenu radnju u prošlosti. Pavao je obavio inicijalni rad sijanja evanđelja. Apolon
Ἀπολλῶς (Apollōs)Imenica, nominativ jednine. Pavlov suradnik koji je nastavio njegovo djelo. zali - ἐπότισεν (epotisen): Glagol ποτίζω (potizō), aorist aktivni indikativ. Poput Pavlove, i Apolonova radnja je dovršena. On je njegovao i poučavao već osnovanu crkvu. ali - ἀλλὰ (alla): Snažni suprotni veznik koji stvara oštar kontrast između ograničenog ljudskog djelovanja i božanske sile. Bog - ὁ θεὸς (ho theos): Imenica u nominativu s određenim članom. Subjekt i stvarni pokretač ključne radnje u stihu. činio je rasti - ηὔξανεν (ēuxanen): Glagol αὐξάνω (auxanō), imperfekt aktivni indikativ. Ovo je najvažniji gramatički element stiha. Za razliku od aorista koji opisuju jednokratne ljudske radnje, imperfekt označava kontinuiranu, trajnu radnju. Dok su Pavao i Apolon došli i obavili svoj (ograničeni) dio posla, Bog je taj koji je cijelo to vrijeme neprekidno davao rast i život.
Ovaj stih (1. Korinćanima 3:6) pruža dubok uvid u teologiju kršćanske službe. Kroz pažljivu upotrebu glagolskih vremena, apostol Pavao povlači jasnu granicu između ljudske odgovornosti i Božje suverenosti. Ljudske radnje su važne i nužne - netko mora posaditi, a netko zaliti - ali one su ograničene (aorist) i instrumentalne prirode.
S druge strane, istinski duhovni rast i transformacija rezultat su isključivo kontinuiranog Božjeg djelovanja (imperfekt). Stih poziva na poniznost, oslobađajući ljude pritiska da moraju sami 'proizvesti' rezultate, te usmjerava svu hvalu na Boga kao jedinog istinskog izvora života i napretka.