Dao sam vam piti mlijeko, a ne krutu hranu: vi je ne biste podnijeli. Ali, vi je ne biste podnijeli ni danas,
Dao sam vam piti mlijeko, a ne krutu hranu: vi je ne biste podnijeli. Ali, vi je ne biste podnijeli ni danas,
jer vi ste još tjelesni. Budući da među vama ima zavisti i prepirki, niste li vi tjelesni i ne postupate li posve ljudski?
Kad jedan govori: "Ja pripadam Pavlu", a drugi: "Ja Apolonu", ne postupate li posve ljudski?
Što je dakle Apolon? Što je Pavao? Sluge po kojima ste dovedeni vjeri; svaki od njih postupao je prema darovima koje mu je Gospodin dodijelio.
Ja sam posadio, Apolon je zalijevao, ali Bog daje rasti.
Kad jedan govori: "Ja pripadam Pavlu", a drugi: "Ja Apolonu", ne postupate li posve ljudski?
Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni?
ὅταν γὰρ λέγῃ τις· ἐγὼ μέν εἰμι Παύλου, ἕτερος δὲ ἐγὼ Ἀπολλῶ, οὐκ ἄνθρωποί ἐστε;¶
hotan gar legē tis egō men eimi Paulou heteros de egō Apollō ouk anthrōpoi este
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada naime govori netko: Ja doista jesam Pavlov, drugi pak: Ja Apolonov, ne ljudi jeste li?"
Kada naime (ὅταν γὰρ - hotan gar): 'ὅταν' je vremenski veznik (kada, kad god), dok čestica 'γὰρ' (naime, jer) objašnjava i povezuje ovu tvrdnju s prethodnim kontekstom. Uvodi razlog zašto ih Pavao naziva tjelesnima.
govori netko (λέγῃ τις - legē tis): 'λέγῃ' je prezent konjunktiva aktivnog glagola 'legō' (govoriti), izražavajući opetovanu ili hipotetsku radnju. 'τις' je neodređena zamjenica (netko).
Ja doista jesam Pavlov (Ἐγὼ μέν εἰμι Παύλου
Egō men eimi Paulou)'Ἐγὼ' (Ja) nosi poseban naglasak na govornika i njegov ego. Čestica 'μέν' (doista, s jedne strane) stoji u korelaciji sa sljedećim 'δέ' (s druge strane, pak). 'εἰμι' je glagol jesam. 'Παύλου' je genitiv prisvajanja (pripadanja) koji pokazuje da su se neki vjernici ekskluzivno vezali uz osnivača zajednice, apostola Pavla, formirajući kult ličnosti. drugi pak: Ja Apolonov (ἕτερος δέ· Ἐγὼ Ἀπολλῶ - heteros de: Egō Apollō): 'ἕτερος' (drugi, drugačiji) uvodi pripadnika druge frakcije. 'δέ' je suprotni veznik. 'Ἀπολλῶ' je genitiv imena Apolon (Apolos), vrlo elokventnog ranokršćanskog propovjednika iz Aleksandrije. Ovo jasno oslikava stranaštvo po uzoru na sljedbe grčkih filozofa. ne ljudi jeste li? (οὐκ ἄνθρωποί ἐστε; - ouk anthrōpoi este?): Negacija 'οὐκ' se koristi u retoričkom pitanju u kojem se očekuje potvrdan odgovor ('Zar niste?'). 'ἄνθρωποί' (ljudi, od grč. anthrōpos) ovdje nosi negativno teološko značenje; označava puko ljudsko postojanje i razmišljanje, djelovanje iz pale ljudske naravi, nespojivo s ponašanjem ljudi vođenih Duhom. 'ἐστε' (od eimi) znači jeste (li).
Ovaj stih (1. Korinćanima 3,4) izravno suočava vjernike s problemom njihove duhovne nezrelosti koja se očituje u sektaštvu i stvaranju tabora oko omiljenih crkvenih vođa. Oštrim retoričkim pitanjem Pavao im ukazuje na to da njihove podjele nisu znak nikakve teološke pronicljivosti, nego jasan dokaz da se i dalje vode pukim naravnim, svjetovnim instinktima.
Glavna poruka stiha je snažno upozorenje protiv stranaštva i uzdizanja ljudskih autoriteta u Crkvi. Kada se kršćani počnu prvenstveno identificirati s pojedinim teolozima, propovjednicima ili službenicima umjesto s Isusom Kristom, oni gube duhovnu perspektivu. Pavao poziva zajednicu da nadrasta takvo ponašanje 'običnih ljudi' i shvati kako su svi propovjednici samo suradnici i poslužitelji istog evanđelja, dok je Bog jedini koji daje rast.