Neka se nitko ne vara: ako se netko među vama drži mudrim na način ovoga svijeta, neka postane lud da bi bio mudar.
Neka se nitko ne vara: ako se netko među vama drži mudrim na način ovoga svijeta, neka postane lud da bi bio mudar.
Jer mudrost ovog svijeta je ludost pred Bogom. Pisano je, naime: "On hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavštini."
I još: "Gospodin poznaje misli mudraca. On zna da su one lažne."
Tako, neka nitko ne temelji svoj ponos na ljudima, jer sve je vaše:
"Pavao, Apolon ili Kefa, svijet, život ili smrt, sadašnjost ili budućnost, sve je vaše."
I još: "Gospodin poznaje misli mudraca. On zna da su one lažne."
I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa.
καὶ πάλιν· κύριος γινώσκει τοὺς διαλογισμοὺς τῶν σοφῶν ὅτι εἰσὶν μάταιοι.¶
kai palin kurios ginōskei tous dialogismous tōn sophōn hoti eisin mataioi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i opet: Gospodin poznaje misli mudrih da su isprazne."
καὶ (kai) - i (veznik) πάλιν (palin) - opet (prilog) Κύριος (Kyrios) - Gospodin (imenica, nominativ jednine). Označava Boga, apsolutnog vladara i onoga tko ima autoritet. U grčkom prijevodu Starog zavjeta (Septuaginta) redovito prevodi sveto hebrejsko ime YHWH. γινώσκει (ginōskei) - poznaje / zna (glagol, prezent, indikativ, aktiv, 3. lice jednine od γινώσκω - ginōskō). Označava duboko, intimno i iskustveno poznavanje, a ne puko intelektualno znanje. Teološki, ukazuje na to da Bog potpuno i savršeno proniče ljudsku nutrinu. τοὺς διαλογισμοὺς (tous dialogismous) - misli / promišljanja / rezoniranja (određeni član i imenica, akuzativ množine od διαλογισμός - dialogismos). Riječ označava unutarnja promišljanja, kalkulacije, pa čak i sumnje ili ohole rasprave. U Novom zavjetu često ima negativan prizvuk ljudskog umovanja koje se protivi Božjoj istini. τῶν σοφῶν (tōn sophōn) - mudrih (određeni član i pridjev u funkciji imenice, genitiv množine od σοφός - sophos). Odnosi se na one koji su svjetovno mudri, intelektualce i filozofe svoga doba, odnosno na ljude koji se oslanjaju na vlastiti intelekt i ljudsku mudrost neovisno o Bogu. ὅτι (hoti) - da (veznik) εἰσὶν (eisin) - su (glagol, prezent, indikativ, 3. lice množine od εἰμί - eimi). μάταιοι (mataioi) - isprazni / uzaludni / beskorisni (pridjev, nominativ množine od μάταιος - mataios). Označava nešto što je lišeno prave svrhe, nestalno, jalovo i što ne donosi nikakav stvaran ili trajan plod. Teološki naglašava da je sva ljudska mudrost odvojena od Boga na kraju potpuno beskorisna za spasenje i spoznaju prave istine.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima 3,20 (koji Pavao preuzima iz Psalma 94,11) naglašava oštar kontrast između sveznajućeg Boga i ograničenosti ljudske mudrosti. Bog savršeno i dubinski poznaje nutarnja promišljanja i rezoniranja onih koje svijet smatra 'mudrima' te prepoznaje njihovu temeljnu ispraznost kada su odvojeni od božanske objave.
Stih služi kao snažno upozorenje vjernicima da se ne oslanjaju isključivo na ljudski intelekt, svjetovne filozofije ili oholost vlastitog uma. Prava mudrost ne proizlazi iz ljudskih kalkulacija (dialogismos), već iz poniznosti pred Bogom, jer svako umovanje koje isključuje Stvoritelja u konačnici ostaje jalovo i promašuje pravu svrhu postojanja.