Početna ›

1. Korinćanima 3,18 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?

Ako netko uništi hram Božji, Bog će njega uništiti. Jer, hram Božji je Svet, a taj hram, to ste vi.

Neka se nitko ne vara: ako se netko među vama drži mudrim na način ovoga svijeta, neka postane lud da bi bio mudar.

Jer mudrost ovog svijeta je ludost pred Bogom. Pisano je, naime: "On hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavštini."

I još: "Gospodin poznaje misli mudraca. On zna da su one lažne."

Biblija

Neka se nitko ne vara: ako se netko među vama drži mudrim na način ovoga svijeta, neka postane lud da bi bio mudar.

Daničić-Karadžić

Niko neka se ne vara: ako ko među vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

Original

Μηδεὶς ἑαυτὸν ἐξαπατάτω· εἴ τις δοκεῖ σοφὸς εἶναι ἐν ὑμῖν ἐν τῷ αἰῶνι τούτῳ, μωρὸς γενέσθω ἵνα γένηται σοφός.

Izgovor

Mēdeis he'auton exapatatō ei tis dokei sophos einai en humin en tō aiōni toutō mōros genesthō ina genētai sophos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Nitko sebe neka vara; ako netko misli mudar biti među vama u tom vijeku ovom, lud neka postane, kako bi postao mudar,"

Analiza

1. Nitko (grč. μηδείς, translit. mēdeis)

GramatikaNominativ, jednina. Riječ je složenica od negativne čestice i broja 'jedan', označavajući apsolutno isključenje (baš nitko). 2. Sebe (grč. ἑαυτοῦ, oblik ἑαυτὸν, translit. heauton)

GramatikaPovratna zamjenica, akuzativ. Teološko značenje: Naglašava osobnu odgovornost i upozorava na suptilnu opasnost samoobmane, koja se smatra najpogubnijom vrstom duhovnog sljepila. 3. Neka vara (grč. ἐξαπατάω, oblik ἐξαπατάτω, translit. exapataō)

GramatikaPrezent aktivni imperativ, 3. lice jednine. Prefiks 'ἐξ' naglašava potpunost zavođenja ('potpuno prevariti'). Korištenje prezenta u imperativu sugerira zabranu stanja koje već traje, prevodeći se kao: 'neka prestane varati samog sebe'. 4. Misli / čini se (grč. δοκέω, oblik δοκεῖ, translit. dokeō)

GramatikaPrezent indikativa, 3. lice jednine. Teološko značenje: Ukazuje na subjektivno, pogrešno mišljenje. Odnosi se na osobu koja donosi sud o vlastitoj umišljenoj vrijednosti na temelju privida, a ne istine. 5. Mudar (grč. σοφός, oblik σοφὸς, translit. sophos)

GramatikaNominativ, jednina. Teološko značenje: U kontekstu korintske crkve odnosi se na svjetovnu, filozofsku mudrost i intelektualnu superiornost koja je tamo bila uzdizana poput idola. 6. Vijeku / dobu (grč. αἰών, oblik αἰῶνι, translit. aiōn)

GramatikaDativ, jednina (zbog prijedloga ἐν - u). Teološko značenje: Ne označava samo vrijeme, već 'duh vremena' i trenutni, pali svjetski sustav vrijednosti koji stoji u suprotnosti s vječnim Božjim poretkom. 7. Lud (grč. μωρός, oblik μωρὸς, translit. mōros)

GramatikaNominativ, jednina. Teološko značenje: Korijen riječi iz koje dolazi 'moron' (tup, bezuman). Pavao kršćanina poziva na odbacivanje svjetovne oholosti, zbog čega će u očima društva neizbježno izgledati 'ludo' i besmisleno. 8. Neka postane (grč. γίνομαι, oblik γενέσθω, translit. ginomai)

GramatikaAorist srednji (deponentni) imperativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje naglašava nužnost radikalne, trenutne i konkretne odluke da se učini rez sa starim načinom razmišljanja.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 3:18) donosi snažan biblijski paradoks u kojem se svjetovne vrijednosti potpuno preokreću. Apostol Pavao oštro upozorava na opasnost intelektualne oholosti i samoobmane, u kojoj čovjek svoju ljudsku pamet, usklađenu s prolaznim mjerilima 'ovoga vijeka', smatra vrhuncem spoznaje.

Da bi kršćanin dosegnuo istinsku, Božansku mudrost, nužno je radikalno odricanje od vlastite samodostatnosti – do te mjere da svojevoljno pristane biti smatran 'ludim' u očima svijeta. Prava duhovna mudrost započinje tek na onom mjestu gdje završava pouzdavanje u vlastitu logiku, čime se otvara prostor za poniznost i potpunu Božju preobrazbu uma.