1. Korinćanima 16,22 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"ako netko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Gospodine naš dođi."

εἴ τις (ako netko): Hrvatski prijevod: ako netko. Izvornik: grč. εἴ τις. Transliteracija: ei tis. Gramatika: 'εἴ' je uvjetna čestica za kondicional prve vrste, a 'τις' je neodređena zamjenica. Teološko značenje: Stvara ozbiljan uvjet i postavlja osobno pitanje koje se odnosi na bilo kojeg pojedinca, bez obzira na njegov status u zajednici.

οὐ φιλεῖ (ne ljubi): Hrvatski prijevod: ne ljubi. Izvornik: grč. οὐ φιλεῖ. Transliteracija: ou philei. Gramatika: 'οὐ' je objektivna negacija, povezana uz glagol 'φιλέω' u prezentu indikativa aktiva. Teološko značenje: Dok se u Novom zavjetu najčešće koristi 'agapao' za Božju ljubav volje, 'phileo' označava toplu, bratsku, emocionalnu i osobnu naklonost. Pavao ovime naglašava da odnos s Kristom mora biti duboko intiman, a ne samo stvar dužnosti ili intelekta.

τὸν κύριον (Gospodina): Hrvatski prijevod: Gospodina. Izvornik: grč. τὸν κύριον. Transliteracija: ton kyrion. Gramatika: Određeni član 'τὸν' uz imenicu 'κύριος' u akuzativu jednine. Teološko značenje: Član ističe specifičnog Gospodara, Isusa Krista. Naglašava Njegov apsolutni autoritet i suverenitet kojemu se vjernik s ljubavlju pokorava.

ἤτω ἀνάθεμα (neka bude proklet): Hrvatski prijevod: neka bude proklet (izopćen). Izvornik: grč. ἤτω ἀνάθεμα. Transliteracija: eto anathema. Gramatika: 'ἤτω' je imperativ trećeg lica jednine glagola biti, a 'ἀνάθεμα' je imenica. Teološko značenje: 'Anathema' potječe iz starozavjetnog koncepta (heb. herem) i označava ono što je predano Bogu na potpuno uništenje. Ovdje označava najteže duhovno stanje: potpuno isključenje iz zajednice spašenih i izručenje pravednom božanskom sudu.

Μαράνα θά (Gospodine naš dođi): Hrvatski prijevod: Gospodine naš dođi. Izvornik: aram. מרנא תא (grč. Μαράνα θά). Transliteracija: Marana tha. Gramatika: Aramejska fraza sastavljena od 'Maran' (Gospodin) s prispojenim sufiksom 'a' (naš) i imperativa 'tha' (dođi). Teološko značenje: Ovo je autentična, drevna liturgijska molitva prvih kršćana (koja preživljava na aramejskom čak i u pismu pisanom Grcima). Izražava snažnu eshatološku čeznju za Kristovim drugim dolaskom (Paruzija).

Ovaj redak (1. Korinćanima 16:22) predstavlja snažan i dramatičan završetak Pavlove poslanice, tvoreći oštar kontrast između duhovne propasti i eshatološke nade. Upozorenje o anatemi nedvosmisleno pokazuje da istinsko kršćanstvo nadilazi teološko znanje ili formalnu pripadnost crkvi; ono bezuvjetno zahtijeva stvarnu, toplu i osobnu privrženost (phileo) Isusu Kristu. Odsutnost takve ljubavi ostavlja čovjeka izvan milosti, u stanju duhovne odvojenosti i prokletstva.

Istodobno, aramejski vapaj 'Marana tha' otkriva samo srce duhovnosti prve crkve. Cijeli njihov život, učenje i suočavanje s progonstvima bili su usmjereni prema radosnom iščekivanju Kristova povratka. Ovaj stih nas tako poziva na ozbiljno preispitivanje dubine naše osobne ljubavi prema Spasitelju i potiče nas da u toj ljubavi iščekujemo Njegov konačni dolazak.