Crkve Azije vas pozdravljaju. Akvila i Priska vam šalju pozdrave u Gospodinu, kao i Crkva koja se okuplja u njihovoj kući.
Crkve Azije vas pozdravljaju. Akvila i Priska vam šalju pozdrave u Gospodinu, kao i Crkva koja se okuplja u njihovoj kući.
Sva braća vas pozdravljaju. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.
Pozdrav mojom rukom, od mene, Pavla.
Ako netko ne voli Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!
Milost Gospodina Isusa s vama.
Pozdrav mojom rukom, od mene, Pavla.
Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom.
Ὁ ἀσπασμὸς τῇ ἐμῇ χειρὶ Παύλου·
Ho aspasmos tēa emēa cheiri Paulou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj pozdrav mojom rukom Pavla."
Ὁ (Taj) - grč. ὁ, transliteracija: ho. Određeni član muškog roda u nominativu jednine. Povezan je s imenicom pozdrav te ga određuje kao specifičan, prepoznatljiv pozdrav na kraju teksta. ἀσπασμὸς (pozdrav) - grč. ἀσπασμός, transliteracija: aspasmos. Imenica muškog roda u nominativu jednine. Označava izraz naklonosti, srdačan pozdrav, a u antičkim pismima standardnu završnu formulu. τῇ (član koji pojačava pokaznost) - grč. τῇ, transliteracija: tē. Određeni član ženskog roda u dativu jednine. Služi za isticanje riječi koja slijedi. ἐμῇ (mojom) - grč. ἐμός, transliteracija: emē. Prisvojni zamjenički pridjev u dativu jednine ženskog roda. Član i prisvojni pridjev zajedno naglašavaju osobnu dimenziju ('baš mojom vlastitom'). χειρὶ (rukom) - grč. χείρ, transliteracija: cheiri. Imenica ženskog roda u dativu jednine. Nalazi se u dativu sredstva (koji u hrvatskom odgovara instrumentalu) i točno objašnjava sredstvo kojim je taj završni dio napisan. Παύλου (Pavla) - grč. Παῦλος, transliteracija: Paulou. Vlastito ime muškog roda u genitivu jednine. Funkcionira kao genitiv pripadnosti te apostol njime stavlja svoj završni 'pečat' i autorizaciju.
Ovaj je stih Pavlov prepoznatljivi vlastoručni potpis koji nalazimo na kraju nekoliko njegovih poslanica (poput 1. Korinćanima 16:21, Kološanima 4:18 i 2. Solunjanima 3:17). Budući da je apostol redovito diktirao tekst svojih pisama pisaru (amanuenzisu), na samom bi kraju uzeo pero u vlastite ruke kako bi dopisao završne riječi.
Ova praksa nosi dvostruko značenje. Prvenstveno služi kao neoboriv dokaz autentičnosti pisma (pravni i apostolski autoritet) koji štiti rane crkve od lažnih pisama poslanih u njegovo ime. Osim toga, nosi i snažnu teološko-pastoralnu poruku, unoseći bliskost, emociju i osobnu brigu apostola za braću i sestre kojima se obraća.