Odjednom, za tren oka, na zvuk posljednje trublje. Jer, trublja će odjeknuti, mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo biti preobraženi.
Odjednom, za tren oka, na zvuk posljednje trublje. Jer, trublja će odjeknuti, mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo biti preobraženi.
Treba, naime, to raspadljivo biće ogrnuti neraspadljivošću i to smrtno biće zaogrnuti besmrtnošću.
Kad dakle to raspadljivo biće zaogrne neraspadljivost i to smrtno biće zaogrne besmrtnost, tada će se ostvariti riječ iz Pisma: "Smrt je progutana u pobjedi."
Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoja bodlja?
Bodlja smrti je grijeh, a vlast grijeha je Zakon.
Kad dakle to raspadljivo biće zaogrne neraspadljivost i to smrtno biće zaogrne besmrtnost, tada će se ostvariti riječ iz Pisma: "Smrt je progutana u pobjedi."
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona riječ što je napisana: pobjeda proždrije smrt.
ὅταν δὲ τὸ φθαρτὸν τοῦτο ἐνδύσηται ἀφθαρσίαν καὶ τὸ θνητὸν τοῦτο ἐνδύσηται τὴν ἀθανασίαν, τότε γενήσεται ὁ λόγος ὁ γεγραμμένος· κατεπόθη ὁ θάνατος εἰς νῖκος.
hotan de to phtharton touto endusētai aphtharsian kai to thnēton touto endusētai tēn athanasian tote genēsetai ho logos ho gegrammenos katepothē ho thanatos eis nikos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada pak to raspadljivo ovo obuče neraspadljivost i to smrtno ovo obuče besmrtnost, tada zbit će se ta riječ ta napisana: Progutana bi smrt u pobjedu."
φθαρτὸν / raspadljivo (grč. φθαρτός, phthartos): Odnosi se na ono što je podložno propadanju, truljenju i uništenju, odnosno na trenutačno ljudsko tijelo. Gramatički je to pridjev, ovdje substantiviran srednjim rodom člana τὸ, što znači 'ono što je raspadljivo'.
ἐνδύσηται / obuče (grč. ἐνδύω, endyō): Glagol u aoristu, subjunktiv, medijalni glas. Znači 'obući sebe', kao kada osoba oblači haljinu. Teološki to implicira da promjena nije samo unutarnja nego i vanjska; novo, proslavljeno stanje navlači se preko postojećeg ljudskog stanja i potpuno ga obavija.
ἀφθαρσίαν / neraspadljivost (grč. ἀφθαρσία, aphtharsia): Imenica izvedena iz alfa privativuma (negacije) i korijena za propadanje. Označava stanje koje ne poznaje starenje, propadanje ni smrt.
θνητὸν / smrtno (grč. θνητός, thnētos): Pridjev srednjeg roda, 'ono podložno smrti'. Naglašava konačnost ljudskog bića, njegov biološki kraj na ovoj zemlji bez božanske intervencije.
ἀθανασίαν / besmrtnost (grč. ἀθανασία, athanasia): Od 'a' (ne) i 'thanatos' (smrt). Znači 'besmrtnost' ili 'neosjetljivost na smrt'. To je vječno i neprolazno stanje života koje Bog daruje onima koji se spašavaju.
γενήσεται / zbit će se / dogodit će se (grč. γίνομαι, ginomai): Futur medijalni. Znači 'postat će', 'dogodit će se', 'ispunit će se'. Ovdje se odnosi na ispunjenje starozavjetnog proročanstva koje mora postati stvarnost.
λόγος / riječ (grč. λόγος, logos): Riječ, iskaz, govor ili poruka. Ovdje specifično misli na 'izreku' ili navod iz Pisma, naglašavajući pouzdanost onoga što je već 'napisano' (γεγραμμένος).
Κατεπόθη / progutana bi (grč. καταπίνω, katapinō): Aorist pasivni, indikativ. Glagol 'pino' (piti) s prefiksom 'kata' (dolje) znači doslovno 'progutati', 'proždrijeti'. Ironija Pavlova izraza leži u tome što u ljudskom iskustvu inače smrt 'guta' i proždire ljude, a sada je na eshatološkom kraju sama smrt 'progutana' i potpuno uništena božanskim životom.
θάνατος / smrt (grč. θάνατος, thanatos): Smrt kao apstraktni pojam i fizičko stanje, ali i ovdje prikazana kao personifikacija krajnjeg čovjekovog neprijatelja koji na kraju biva poražen.
εἰς νῖκος / u pobjedu (grč. νῖκος, nikos): Imenica srednjeg roda za pobjedu. Fraza 'progutana u pobjedu' (preuzeta iz hebrejskog idioma za 'zauvijek') znači da pobjeda apsorbira i poništava svaki trag smrti. Smrt je poražena konačno, nepovratno i trajno.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:54) predstavlja teološki vrhunac Pavlove rasprave o uskrsnuću i eshatološkoj pobjedi nad smrću. Glavna poruka je konačan i potpun trijumf vječnog života nad zemaljskim propadanjem, koji se ostvaruje eshatološkom preobrazbom vjernika. Transformacija iz 'raspadljivog i smrtnog' u 'neraspadljivo i besmrtno' opisana je s apsolutnom sigurnošću kao konačno ispunjenje Božjeg plana i starozavjetnih obećanja.
Snažna metafora smrti koja je 'progutana u pobjedu' radikalno okreće ljudsko iskustvo – smrt, koja redovito proždire sve što živi, biva bespovratno poništena životom i potpunim porazom. Ovo vjernicima pruža trajnu i temeljnu nadu, potvrđujući da prolaznost, bol i sama biološka smrt nemaju zadnju riječ nad ljudskom sudbinom.