I kao što smo bili slika zemaljskog čovjeka, bit ćemo i slika nebeskog čovjeka.
I kao što smo bili slika zemaljskog čovjeka, bit ćemo i slika nebeskog čovjeka.
Evo što ja tvrdim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Kraljevstvo Božje, ni raspadljivost baštiniti neraspadljivost.
Obznanit ću vam tajnu. Nećemo svi usnuti, već ćemo svi biti preobličeni,
Odjednom, za tren oka, na zvuk posljednje trublje. Jer, trublja će odjeknuti, mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo biti preobraženi.
Treba, naime, to raspadljivo biće ogrnuti neraspadljivošću i to smrtno biće zaogrnuti besmrtnošću.
Obznanit ću vam tajnu. Nećemo svi usnuti, već ćemo svi biti preobličeni,
Evo vam kazujem tajnu: jer svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se pretvoriti.
ἰδοὺ μυστήριον ὑμῖν λέγω· πάντες μὲν οὐ κοιμηθησόμεθα, πάντες δὲ ἀλλαγησόμεθα
idou mustērion humin legō pantes men ou koimēthēsometha pantes de allagēsometha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Gle tajnu vama govorim: svi ne ćemo usnuti svi pak ćemo biti izmijenjeni,"
1.ἰδοὺ (Gle / Evo)
Izvornikἰδού (grč.), Transliteracija: idou. Gramatički: aorist imperativ koji se vrlo često koristi kao čestica za usmjeravanje pažnje. Teološki: služi kao snažan poziv na duhovnu budnost i pažnju, nagovješćujući objavu nečeg iznimno važnog, neočekivanog i velikog u Božjem planu.
2.μυστήριον (tajnu)
Izvornikμυστήριον (grč.), Transliteracija: mystērion. Gramatički: imenica srednjeg roda, akuzativ jednine. Teološki: u biblijskom poimanju to nije nešto misteriozno, sablasno ili trajno nespoznatljivo, već božanska istina koja je u prošlim vremenima bila skrivena, a koju Bog sada u punini vremena radosno objavljuje svojemu narodu.
3.ὑμῖν (vama)
Izvornikὑμῖν (grč.), Transliteracija: hymin. Gramatički: osobna zamjenica, dativ množine. Teološki: ukazuje na povlaštenost, intimu i pripadnost kršćanske zajednice kojoj je ova nebeska objava izravno povjerena.
4.λέγω (govorim)
Izvornikλέγω (grč.), Transliteracija: legō. Gramatički: glagol, prezent indikativa aktiva, prvo lice jednine. Teološki: nosi jasnu težinu apostolskog autoriteta; Pavao ovdje ne nagađa niti iznosi vlastitu filozofiju, već posreduje proročko otkrivenje zadobiveno od samoga Boga.
5.πάντες (svi)
Izvornikπάντες (grč.), Transliteracija: pantes. Gramatički: pridjev / zamjenica, nominativ množine muškog roda. Teološki: riječ se u stihu ponavlja dvaput kako bi apsolutno naglasila univerzalnost nadolazeće preobrazbe koja obuhvaća čitavu Crkvu, bez ijedne iznimke.
6.οὐ (ne)
Izvornikοὐ (grč.), Transliteracija: ou. Gramatički: negacijska čestica, stoji neposredno ispred glagola kako bi se u grčkoj sintaksi formirala cjelina 'nećemo svi'.
7.κοιμηθησόμεθα (ćemo usnuti)
Izvornikκοιμηθησόμεθα (grč.), Transliteracija: koimēthēsometha. Gramatički: glagol κοιμάω (koimao), futur prvi, pasivni indikativ, prvo lice množine. Teološki: ovo je vrlo čest, rani kršćanski izraz za fizičku smrt. Riječ je puna utjehe i nade jer opisuje smrt ne kao konačno stanje nestanka, nego kao 'usnuće' — privremeno stanje odmora iz kojeg neizbježno slijedi buđenje u veličanstveno uskrsnuće.
8.δὲ (pak / a / ali)
Izvornikδέ (grč.), Transliteracija: de. Gramatički: veznik suprotnosti i nadovezivanja. Teološki: stvara suptilan kontrast; premda svi nećemo morati proći kroz smrt, ipak postoji nešto što će apsolutno svi morati doživjeti, a to je preobrazba.
9.ἀλλαγησόμεθα (ćemo biti izmijenjeni)
Izvornikἀλλαγησόμεθα (grč.), Transliteracija: allagēsometha. Gramatički: glagol ἀλλάσσω (allassō), futur drugi, pasivni indikativ, prvo lice množine. Pasiv jasno ukazuje da mi nismo uzrok promjene, već je Bog Onaj koji intervenira i vrši tu radnju na nama (tzv. passivum divinum). Teološki: označava trenutnu, dubinsku i radikalnu transformaciju naše ljudske prirode; prijelaz smrtnoga, ograničenoga i raspadljivoga tijela u duhovno, proslavljeno tijelo pripremljeno za vječnost.
Ovaj biblijski redak iz 1. poslanice Korinćanima (15,51) predstavlja jednu od najvažnijih eshatoloških objava apostola Pavla, koja opisuje točnu sudbinu kršćana o Kristovom drugom dolasku (Paruziji). Pavao otkriva veliku 'tajnu' – istinu da smrt, odnosno 'usnuće', nije jedini prolaz u vječnost niti apsolutna nužnost za svakog pojedinog vjernika. Generacija kršćana koja se zatekne živa u trenutku povratka Gospodina izbjeći će iskustvo fizičke smrti, ali će, jednako kao i uskrsnuli, morati proći preobrazbu.
Poruka ovog stiha prožeta je ogromnom utjehom, ali i jasnoćom: ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije u stanju naslijediti vječnost. Bez obzira jesmo li u trenutku Njegovog dolaska 'usnuli' u grobovima ili još uvijek budni i živi, na svakome će se od nas izliti nadnaravna Božja sila. Naša prolazna, krhka i zemaljska obličja bit će u tren oka preobražena, odjevena u neraspadljivost i opremljena za vječno, slavno zajedništvo s Njime. Ovo je apsolutni trijumf Božjeg nauma i pobjeda nad raspadljivošću.