Ja sam vam na prvom mjestu prenio ono što sam i sâm primio: Krist je umro za naše grijehe, prema Pismima.
Ja sam vam na prvom mjestu prenio ono što sam i sâm primio: Krist je umro za naše grijehe, prema Pismima.
On je bio pokopan, uskrsnuo je trećeg dana, prema Pismima.
On Se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici.
Potom se On ukazao više od pet stotina braće odjednom; većina ih je još živa, a nekolicina je usnula.
Potom Se On prikazao Jakovu, a potom svim apostolima.
On Se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici.
I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola;
καὶ ὅτι ὤφθη Κηφᾷ, εἶτα τοῖς δώδεκα.
kai hoti ōphthē Kēpha eita tois dōdeka
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i da ukaza se Kefi, zatim onim dvanaestorici"
καὶ (kai) - i: Veznik koji povezuje ovaj dio teksta s prethodnim navodima o Kristovom raspeću i uskrsnuću. ὅτι (hoti) - da: Veznik koji nastavlja nabrajanje elemenata rane kršćanske ispovijesti vjere koju Pavao prenosi. ὤφθη (ōphthē) - ukaza se / bi viđen: Aorist pasivni indikativ glagola ὁράω (horaō - vidjeti). Korištenje pasiva je teološki važno; riječ je o 'teofaničkom pasivu' koji naglašava božansku inicijativu. Nije stvar samo u tome da su ga učenici vidjeli, već da je On sam sebe učinio vidljivim. Κηφᾷ (Kēpha)
KefiDativan oblik aramejskog imena Kefa (što znači 'Stijena', grč. Petros). Označava primatelja ukazanja. Korištenje aramejskog imena ukazuje na drevnost i judeokršćansko podrijetlo ove predaje. εἶτα (eita) - zatim / potom: Prilog vremena koji označava jasan kronološki slijed događaja u ukazanjima. τοῖς (tois) - onim: Određeni član u dativu množine. U hrvatskom jeziku se često izostavlja, ali grčki izvornik njime specifično ukazuje na točno određenu, svima poznatu grupu ljudi. δώδεκα (dōdeka) - dvanaestorici: Nesklonjivi broj. Izraz 'Dvanaestorica' ovdje se ne odnosi strogo na matematički broj prisutnih (jer Juda Iškariotski više nije bio s njima), već predstavlja službeni naslov i instituciju najužeg kruga Isusovih apostola.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15,5) dio je najstarijeg poznatog kršćanskog vjerovanja koje apostol Pavao prenosi ranoj Crkvi. Njegova primarna svrha je uspostaviti neoborivu, povijesnu utemeljenost Kristovog uskrsnuća kroz svjedočanstvo ključnih autoriteta ranog kršćanstva.
Isticanjem da se Isus suvereno i objektivno ukazao prvo Petru (Kefi) kao vođi, a zatim službenom kolegiju apostola, Pavao dokazuje da uskrsnuće nije plod subjektivnih maštanja ožalošćenih učenika. Ono je stvarni, Božjom inicijativom vođeni događaj (što naglašava glagol ὤφθη) koji tvori apsolutni temelj cjelokupne kršćanske vjere i navještaja.