Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Ali, ono što je prvo jest naravno biće, a ne duhovno; ono dolazi poslije.
Prvi čovjek od zemlje jest zemaljski. Drugi čovjek dolazi s Neba.
Kakav je zemaljski čovjek, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski čovjek, takvi će biti nebesnici.
I kao što smo bili slika zemaljskog čovjeka, bit ćemo i slika nebeskog čovjeka.
Prvi čovjek od zemlje jest zemaljski. Drugi čovjek dolazi s Neba.
Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba.
Ὁ πρῶτος ἄνθρωπος ἐκ γῆς χοϊκός, ὁ δεύτερος ἄνθρωπος ὁ κύριος ἐξ οὐρανοῦ.
Ho prōtos anthrōpos ek gēs choikos ho deuteros anthrōpos ho kurios ex ouranou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Prvi čovjek iz zemlje zemljan, drugi čovjek iz neba."
ὁ πρῶτος ἄνθρωπος (prvi čovjek) - grč. ὁ πρῶτος ἄνθρωπος (ho protos anthropos). Nominativ, jednina. Gramatički označava subjekta, a doslovno se prevodi kao '(taj) prvi čovjek'. Teološki se odnosi na povijesnog Adama, oca cijelog čovječanstva po tijelu, koji predstavlja naravno, nesavršeno stanje.
ἐκ γῆς (iz zemlje) - grč. ἐκ γῆς (ek ges). Prijedlog 'ek' (iz/od) stoji uz genitiv imenice 'ge' (zemlja) i označava izvor ili podrijetlo. Teološki naglašava materijalno i stvoreno podrijetlo prvog čovjeka, ukazujući na njegovu pripadnost isključivo ovom, fizičkom svijetu.
χοϊκός (zemljan) - grč. χοϊκός (choikos). Pridjev u nominativu izveden iz imenice 'chous' (prah, prašina, nasipana zemlja). Snažno asocira na tekstualnu pozadinu Postanka 2:7 gdje je čovjek oblikovan od 'praha zemaljskog'. Teološki označava propadljivost, smrtnost i prolaznost pale zemaljske ljudske prirode.
ὁ δεύτερος ἄνθρωπος (drugi čovjek) - grč. ὁ δεύτερος ἄνθρωπος (ho deuteros anthropos). Nominativ, jednina. Predstavlja drugu stranu antiteze. Teološki se odnosi na Isusa Krista kao 'Posljednjeg Adama' koji postaje novi predstavnik i začetnik nove vrste čovječanstva – one duhovne i otkupljene.
ἐξ οὐρανοῦ (iz neba) - grč. ἐξ οὐρανοῦ (ex ouranou). Prijedlog 'ex' (varijanta od 'ek' koja se koristi ispred samoglasnika) s genitivom imenice 'ouranos' (nebo). Gramatički označava suprotan smjer i izvor u odnosu na zemlju. Teološki ukazuje na božanstvo, preegzistenciju i vječnu, neraspadljivu nebesku prirodu Krista koju On donosi u ljudsko postojanje.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (15:47) predstavlja srž Pavlove eshatološke i antropološke teologije. Apostol Pavao postavlja oštar i slikovit kontrast između dva 'reprezentativna poglavara' čovječanstva: Adama (prvog čovjeka) čije je podrijetlo u zemaljskom prahu i koji je po svojoj prirodi smrtan, te Isusa Krista (drugog čovjeka) čije je podrijetlo nebesko i koji posjeduje vječni život i neraspadljivost.
Glavna poruka ovog stiha usko je vezana za obećanje uskrsnuća i transformacije kršćana. Kao što cjelokupno čovječanstvo nosi sliku, ograničenja i prolaznu narav prvog, zemaljskog čovjeka, tako će oni koji pripadaju Kristu zadobiti sliku i trajnu narav drugog, nebeskog čovjeka. Prijelaz je to iz stanja zemaljske propadljivosti u stanje vječne, nebeske slave.