posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Ali, ono što je prvo jest naravno biće, a ne duhovno; ono dolazi poslije.
Prvi čovjek od zemlje jest zemaljski. Drugi čovjek dolazi s Neba.
Kakav je zemaljski čovjek, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski čovjek, takvi će biti nebesnici.
Ali, ono što je prvo jest naravno biće, a ne duhovno; ono dolazi poslije.
Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno.
ἀλλ᾽ οὐ πρῶτον τὸ πνευματικὸν ἀλλὰ τὸ ψυχικόν, ἔπειτα τὸ πνευματικόν.¶
all᾽ ou prōton to pneumatikon alla to psuchikon epeita to pneumatikon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ali ne prvo ono duhovno nego ono duševno, zatim ono duhovno."
ἀλλʼ οὐ (ali ne) - Grč. ἀλλʼ οὐ (all' ou). Snažan suprotni veznik 'alla' (s elizijom pred samoglasnikom) i negacija 'ou'. Pavao ovdje energično ispravlja potencijalno krivo shvaćanje o redoslijedu faza ljudskog postojanja.
πρῶτον (prvo) - Grč. πρῶτον (prōton). Prilog koji označava kronološki redoslijed i početak. Ukazuje na povijesnu stvarnost prvog stvaranja koje je nužan temelj za ono što tek slijedi.
τὸ πνευματικὸν (ono duhovno) - Grč. τὸ πνευματικὸν (to pneumatikon). Pridjev srednjeg roda supstantiviran određenim članom. Korijen je 'pneuma' (duh). Teološki gledano, ovo se ne odnosi na nešto nematerijalno, eterično ili bestjelesno, već označava uskrslu stvarnost – tijelo koje je u potpunosti vođeno, prožeto i osnaženo Božjim Duhom Svetim.
ἀλλὰ (nego/već) - Grč. ἀλλὰ (alla). Još jedan suprotni veznik koji stvara jasan kontrast prema prvoj tvrdnji i usmjerava pažnju na istiniti, božanski redoslijed događaja.
τὸ ψυχικόν (ono duševno/naravno) - Grč. τὸ ψυχικόν (to psychikon). Supstantivirani pridjev koji proizlazi iz riječi 'psyche' (duša, životni dah). Opisuje prirodno, smrtno ljudsko postojanje koje baštinimo od prvog čovjeka, Adama. To je život animiran ljudskom dušom i prilagođen za ovaj trenutni, fizički svijet, podložan propadanju i slabosti, bez negativnog moralnog prizvuka.
ἔπειτα (zatim/potom) - Grč. ἔπειτα (epeita). Prilog vremena koji uvodi sljedeću, eshatološku fazu. Jasno označava Božji progresivni plan otkupljenja koji kroz povijest vodi prema konačnoj proslavi vjernika.
τὸ πνευματικόν (ono duhovno) - Grč. τὸ πνευματικόν (to pneumatikon). Ponavljanje istog izraza s kraja naglašava konačni cilj cjelokupnog ljudskog postojanja - potpunu preobrazbu u sliku Isusa Krista (posljednjeg Adama) o uskrsnuću mrtvih.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:46) donosi ključno načelo Pavlove eshatologije i antropologije: božanski redoslijed ne ide od nebeskog savršenstva prema padu u materiju, nego upravo suprotno – od nesavršenog i prolaznog (duševnog) prema savršenom i vječnom (duhovnom). Pavao ovime prizemljuje duhovni entuzijazam nekih kršćana u Korintu koji su smatrali da su već postigli konačno duhovno usavršavanje, podsjećajući ih na nužnost prolaska kroz ograničeno ovozemaljsko stanje.
Duboka teološka poruka ovog stiha neraskidivo je vezana uz tipologiju dvaju Adama. Kao što naše trenutno, smrtno postojanje prirodno proizlazi iz prvog Adama i nosi njegova nezaobilazna ograničenja, tako naša slavna budućnost – 'duhovno' stanje – ovisi isključivo o Kristu. Novo stvaranje ne poništava staro, nego ga nadograđuje i transformira, a primanje uskrslog, duhovnog tijela tek slijedi kao konačni trijumf i ispunjenje Božjeg obećanja.